Trideset pet godina nakon osnivanja Skupštine srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, na Palama su ponovo izgovorena imena koja nisu samo dio političke historije, nego i pravosnažnih presuda međunarodnih sudova.
Prema izvještaju s obilježavanja godišnjice, Milorad Dodik posebno je istakao Radovana Karadžića, Momčila Krajišnika i Ratka Mladića, predstavljajući ih kao važne ličnosti srpske nacionalne historije.
Istovremeno je govorio o nemogućnosti dogovora s Bošnjacima i naglašavao vlastiti nacionalizam.
Takve izjave otvaraju pitanje koje Bosna i Hercegovina ne može beskonačno izbjegavati.
Kako izgraditi zajedničku budućnost kada se politički govori stalno vraćaju na najteže sukobe iz prošlosti?
SUDSKE PRESUDE NISU PITANJE POLITIČKIH SIMPATIJA
Radovan Karadžić pravosnažno je osuđen na doživotni zatvor za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine.
Ratko Mladić također je pravosnažno osuđen na doživotnu kaznu zatvora za genocid u Srebrenici i druge zločine.
Momčilo Krajišnik pravosnažno je osuđen na 20 godina zatvora za zločine protiv čovječnosti.
To su sudski utvrđene činjenice.
Građani imaju pravo na različita politička i historijska tumačenja događaja, ali presude ne prestaju postojati zato što ih određeni političar smatra nepravednim.
Upravo je zato javno veličanje osoba osuđenih za najteže zločine posebno osjetljivo pitanje.
Za porodice žrtava njihova imena nisu samo dio političke historije.
Ona su povezana s događajima koji su trajno obilježili njihove živote.
Istovremeno, individualna krivična odgovornost ne može se pripisivati čitavom srpskom narodu.
Presude se odnose na konkretne pojedince i njihova djela.
To je razlika koju ozbiljna javna rasprava mora sačuvati.
ŠTA ZNAČI PORUKA DA NEMAMO NIŠTA ZAJEDNIČKO?
Prema dostavljenom izvještaju, Dodik je na Palama izjavio da Srbi više nemaju ništa zajedničko s Bošnjacima.
Ali šta takva tvrdnja znači u svakodnevnom životu?
Srbi, Bošnjaci, Hrvati i ostali građani Bosne i Hercegovine dijele mnogo više od državnih institucija.
Dijele puteve, tržište rada, privredne veze, javne usluge i brojne svakodnevne probleme.
Ne moraju imati ista politička uvjerenja da bi imali zajedničke interese.
Ne moraju se slagati o svakom historijskom događaju da bi sarađivali na poboljšanju životnog standarda.
Naravno, politička neslaganja u Bosni i Hercegovini stvarna su i ozbiljna.
Postoje različita tumačenja nadležnosti, ustavnog uređenja i budućnosti države.
Ali takva pitanja zahtijevaju institucionalni dijalog.
Pretvaranje političkih neslaganja u tvrdnju da čitave zajednice nemaju ništa zajedničko može dodatno otežati razgovor o konkretnim rješenjima.
NACIONALNI INTERES ILI STALNO VRAĆANJE NA PODJELE?
Svaka politička zajednica ima pravo njegovati svoju historiju, kulturu i identitet.
Srbi u Bosni i Hercegovini imaju pravo na političko predstavljanje i zaštitu svojih ustavnih prava.
Isto pravo pripada Bošnjacima, Hrvatima i ostalim građanima.
Međutim, zaštita vlastitog identiteta ne zahtijeva osporavanje dostojanstva drugih.
Niti se politički interesi mogu dugoročno ostvarivati isključivo stalnim podsjećanjem na sukobe.
Bosna i Hercegovina suočava se s ozbiljnim ekonomskim i društvenim izazovima.
Građani žele sigurnost, kvalitetno zdravstvo, bolje obrazovanje i institucije koje odgovorno rade.
Zbog toga političke poruke treba posmatrati i kroz pitanje njihovih konkretnih posljedica.
Doprinose li boljoj saradnji?
Pomažu li rješavanju problema?
Ili dodatno produbljuju nepovjerenje među ljudima?
ODGOVORNOST ZA IZGOVORENE RIJEČI
Govori političkih lidera imaju posebnu težinu.
Oni ne predstavljaju samo lični stav govornika, nego mogu utjecati na javnu atmosferu i odnose među zajednicama.
Zato je važno razlikovati legitimno zastupanje nacionalnih interesa od retorike koja čitave narode prikazuje kao međusobno nespojive.
Jednako tako, rasprava o ratnoj prošlosti mora počivati na dokumentovanim činjenicama.
Historija se može proučavati i tumačiti iz različitih perspektiva.
Ali zločini potvrđeni pravosnažnim presudama ne mogu se jednostavno izbrisati političkim govorom.
ZAKLJUČAK: BUDUĆNOST NE MOŽE BITI TAOC PROŠLOSTI
Obilježavanje historijskih godišnjica legitimna je aktivnost političkih institucija.
Međutim, način na koji se govori o prošlosti važan je za današnje odnose među građanima.
Dodikove poruke s Pala, prema dostupnom izvještaju, ponovo su otvorile pitanje odnosa prema osuđenim ratnim rukovodiocima i mogućnosti zajedničkog političkog života.
Pravosnažne presude ostaju činjenice.
A politička odgovornost današnjih lidera uključuje mnogo više od tumačenja prošlosti.
Ona podrazumijeva sposobnost da se građanima ponude konkretna rješenja za budućnost.
Bosna i Hercegovina ne mora imati jedinstven pogled na svako historijsko pitanje da bi njene institucije funkcionisale.
Ali bez međusobnog poštovanja i uvažavanja sudski utvrđenih činjenica, povjerenje će se teško graditi.
Šta vi mislite: koliko političko veličanje osuđenih ratnih rukovodilaca utiče na mogućnost pomirenja i saradnje u Bosni i Hercegovini?
Napišite svoje mišljenje u komentarima i pratite Pumpajj.com.
Izvori: Dostavljeni izvještaj o obilježavanju godišnjice na Palama, 24.10.2026; Narodna skupština Republike Srpske, najava svečane akademije od 20.10.2026; Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove, pravosnažne presude u predmetima Karadžić i Mladić; Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju, predmet Krajišnik.
Napomena: Tekst predstavlja autorski politički komentar. Dodikove izjave prenesene su prema dostavljenom izvještaju, dok su podaci o sudskim presudama provjereni u zvaničnim izvorima.
