Peking je poslao prilično nedvosmislenu poruku Washingtonu: američki pritisak na Iran ne smije postati američki pritisak na kinesku trgovinu. Nakon novih sankcija usmjerenih na kompanije povezane s poslovanjem s Teheranom, Kina upozorava da bi mogla odgovoriti ukoliko mjere počnu ozbiljnije pogađati kineske interese.
Poruka je važna jer priča više nije samo o odnosima SAD-a i Irana. U pozadini se pojavljuje mnogo veće pitanje – koliko daleko je Washington spreman ići ako pokušaj ekonomske izolacije Irana počne direktno udarati na Kinu?
PEKING: NAŠA TRGOVINA S IRANOM JE ZAKONITA
Glasnogovornik kineskog Ministarstva vanjskih poslova Lin Jian poručio je da se saradnja Pekinga i Teherana odvija u okvirima međunarodnog prava i da je druge države ne bi trebale ometati.
Kina posebno osporava američke jednostrane i sekundarne sankcije kojima Washington može kažnjavati i kompanije iz trećih zemalja zbog poslovanja sa sankcionisanim iranskim subjektima.
Peking smatra da takve mjere, kada nemaju mandat Vijeća sigurnosti UN-a, predstavljaju prekoračenje američke nadležnosti.
„Ekonomski ratovi i maksimalni pritisak nisu rješenje“, poručio je Lin, upozoravajući da takva politika može dodatno zaoštriti sukobe i poremetiti međunarodni finansijski sistem.
Ali najvažnija rečenica stigla je na kraju:
„Kina će poduzeti sve potrebne mjere kako bi čvrsto zaštitila svoja prava i interese.“
Diplomatskim jezikom, to je upozorenje da Peking ostavlja otvorenu mogućnost protumjera.
IRANSKA NAFTA JE KLJUČ CIJELE PRIČE
Zašto je Kina toliko važna Iranu?
Zbog nafte.
Kina je daleko najvažnije tržište za iransku naftu. Američki pritisak zato ima vrlo jednostavnu ekonomsku logiku: ako Washington želi smanjiti prihode Teherana od izvoza nafte, teško može ostvariti taj cilj bez zadiranja u poslovanje kompanija povezanih s kineskim tržištem.
Tu nastaje problem.
Jedno je sankcionisati manje kompanije i nezavisne kineske rafinerije. Sasvim drugo bilo bi krenuti prema velikim kineskim bankama, državnim energetskim kompanijama ili drugim sistemski važnim firmama.
Takav potez više ne bi predstavljao samo pritisak na Iran. Mogao bi otvoriti novi ozbiljan front između dvije najveće svjetske ekonomije.
Washington je zasad, prema navodima iz dostavljenog izvještaja, uglavnom izbjegao taj najteži korak.
KINA PODRŽAVA IRAN – ALI NE ŽELI RAT
Ipak, tvrdnja da Kina „čvrsto stoji uz Iran“ zahtijeva malu ogradu.
Peking brani pravo na trgovinu s Iranom i protivi se američkim jednostranim sankcijama, ali to ne znači automatski bezuslovnu kinesku podršku svakom potezu Teherana.
Kineski interes je mnogo pragmatičniji.
Peking želi iransku naftu, slobodu trgovine i ograničavanje američkog ekonomskog pritiska, ali istovremeno želi stabilan Bliski istok. Kina zavisi od energetskih tokova iz čitavog Zaljeva, uključujući Saudijsku Arabiju i Irak.
Zato bi ozbiljno ugrožavanje Hormuškog moreuza pogodilo i samu Kinu.
Drugim riječima, Peking želi zaštititi Iran od potpune ekonomske izolacije, ali nema interes gledati kako Zaljev tone u nekontrolisani rat.
SAD SADA IMA TEŽAK IZBOR
Washington može pojačavati pritisak na manje kineske kompanije bez dramatične reakcije Pekinga. Međutim, pokušaj potpunog presijecanja kinesko-iranske trgovine mogao bi proizvesti upravo ono što SAD želi izbjeći – novu rundu ekonomskog sukoba s Kinom.
Posebno u trenutku kada Washington i Peking pokušavaju držati pod kontrolom vlastite trgovinske sporove.
Zato se iza velikih riječi krije vrlo konkretna računica.
SAD želi ekonomski stegnuti Iran. Kina poručuje da neće dozvoliti da cijenu te politike plaćaju njene kompanije.
A ako Washington odluči provjeriti koliko je Peking ozbiljan, sukob oko Irana mogao bi vrlo brzo prerasti granice Bliskog istoka.
Izvor: Clash Report / navodi Financial Timesa
