
Njemačka podigla u zrak novi Typhoon: Nije potpuno novi avion, ali Berlinu kupuje decenije vojne moći
Njemačka je napravila važan korak u obnovi svog ratnog zrakoplovstva nakon što je prvi Eurofighter Typhoon Tranche 4, proizveden u okviru programa Quadriga, obavio svoj prvi let iz Airbusovog pogona u Manchingu u Bavarskoj.
Iako se u pojedinim naslovima predstavlja kao potpuno novo njemačko oružje, preciznije je reći da se radi o znatno moderniziranoj verziji poznatog Eurofightera. Osnovna konstrukcija aviona nije nova, ali su njegovi senzori, elektronika, radarski sistem i mogućnosti korištenja savremenog naoružanja podignuti na mnogo viši nivo.
Upravo zbog toga ovaj let za Berlin predstavlja mnogo više od običnog testiranja još jednog aviona. Njemačka pokušava osigurati da njeno ratno zrakoplovstvo ostane sposobno i nakon 2040. godine, bez obzira na to šta će se dogoditi s evropskim projektom borbenog aviona nove generacije.
Nije novi avion, ali je velika nadogradnja
Eurofighter je razvijen kao zajednički projekat Njemačke, Velike Britanije, Italije i Španije, a u operativnoj upotrebi nalazi se više od dvije decenije. Njemačka već koristi veliku flotu ovih aviona, ali najstariji primjerci pripadaju prvoj proizvodnoj seriji i imaju ograničene mogućnosti u poređenju s novijim borbenim avionima.
Tranche 4 treba postepeno zamijeniti upravo te najstarije avione. Njemačka je naručila 38 primjeraka u okviru programa Quadriga, među kojima su 30 jednosjeda i osam dvosjeda. Prvi avion trebao bi biti predan Luftwaffeu tokom 2026. godine, dok bi isporuke cijele serije trebale biti završene do 2030.
Berlin je nakon toga naručio još 20 naprednijih Eurofightera Tranche 5, čije se isporuke očekuju između 2031. i 2034. godine. Njemačka će tako dobiti ukupno 58 novih aviona, što jasno pokazuje da Eurofighter više nije samo privremeno rješenje.
Airbus procjenjuje da bi ovaj tip aviona mogao ostati u njemačkoj službi tokom 2060-ih godina. Zbog toga tvrdnja da Njemačka ovim potezom dobija još tridesetak godina zračne moći nije potpuno neutemeljena, ali se ne odnosi na čitavu njemačku vojsku, nego prvenstveno na sposobnost njene borbene avijacije.
Radar koji vidi više i teže se ometa
Najvažnija promjena nalazi se u novom radarskom sistemu ECRS Mk1. Riječ je o elektronički skeniranom AESA radaru koji može brže otkrivati i pratiti više ciljeva, istovremeno nadzirati prostor u zraku i na zemlji te pružiti veću otpornost na neprijateljsko ometanje.
Za razliku od starijih radara, novi sistem ne zavisi od klasičnog mehaničkog pomjeranja antene. Snop se usmjerava elektronski, što omogućava brže reagovanje, preciznije praćenje slabije vidljivih ciljeva i naprednije elektronsko ratovanje.
Prvi avioni dobit će početnu verziju sistema, dok će sposobnosti biti dodatno proširivane kroz softverske i hardverske nadogradnje. To je važna prednost jer avion neće ostati zaključan u tehnologiji iz trenutka proizvodnje, nego će moći pratiti razvoj novih prijetnji.
Taurus bi Typhoonu dao mnogo dužu ruku
Njemačka planira i integraciju krstarećeg projektila Taurus KEPD 350, koji se trenutno koristi na avionima Tornado. Taj projektil ima domet veći od 500 kilometara i namijenjen je napadima na zaštićene, važne i udaljene ciljeve.
Takva sposobnost omogućila bi pilotima Eurofightera da djeluju s veće udaljenosti, bez potrebe da ulaze duboko u prostor pokriven neprijateljskim sistemima protuzračne odbrane.
Ipak, važno je naglasiti da Taurus još nije standardno operativno oružje na njemačkom Eurofighteru. Njegova integracija je planirana, ali zahtijeva dodatni razvoj, ispitivanje i certifikaciju. Zbog toga nije tačno predstavljati novi avion kao da već danas raspolaže svim tim mogućnostima.
Prvi let Tranche 4 ne znači da je Njemačka preko noći dobila revolucionarni avion koji mijenja odnos snaga u Evropi. Eurofighter i dalje nije nevidljivi avion pete generacije poput F-35.
Njegova prednost je u nečemu drugom. Njemačka dobija provjerenu platformu, evropsku proizvodnju, savremen radar i prostor za nove projektile i elektronsko ratovanje. U trenutku kada je budućnost zajedničkog evropskog aviona nove generacije neizvjesna, Berlin očigledno ne želi čekati praznih ruku.
Izvor: Defence Blog, Airbus, Hensoldt i MBDA



