AUTORSKI KOMENTAR |
Iranski predsjednik Masoud Pezeškijan ponovo je otvorio staru, ali vrlo važnu temu: odnose među muslimanskim državama. Njegova poruka je jednostavna – ako muslimanske zemlje sjednu za isti sto i prestanu gledati jedna drugu prvenstveno kroz nacionalne i političke podjele, mnogo problema u regionu moglo bi se rješavati bez stalnog uplitanja velikih sila.
Pezeškijan je i ranije govorio da Iran želi bolje odnose sa susjedima i da regionalne države trebaju same rješavati sigurnosna pitanja. U septembru je poručio da Iran nema problem s muslimanskim susjedima i da ne želi sukob s njima.
Njegova najzanimljivija poruka ipak nije politička nego identitetska.
On podsjeća da Arapi, Turci i Perzijanci mogu imati različite države, jezike i interese, ali da vjera ne bi trebala biti razlog da jedni druge posmatraju kao neprijatelje. Sličnu poruku Pezeškijan je iznosio i ranije, naglašavajući da pred Bogom ne postoji superiornost jednog naroda nad drugim, već da je mjerilo ponašanje i pobožnost.
To zvuči jednostavno.
Ali stvarnost Bliskog istoka pokazuje koliko je teško pretvoriti tu ideju u politiku.
Iran, Saudijska Arabija, Turska, Pakistan, Katar, Emirati i druge muslimanske države imaju vlastite interese, savezništva, sigurnosne probleme i potpuno različite odnose sa SAD-om, Izraelom i drugim velikim silama.
I upravo tu leži paradoks.
Gotovo svi govore o jedinstvu muslimana, ali kada dođu na red energija, granice, geopolitika, vojne baze, trgovina i regionalni utjecaj – nacionalni interes uglavnom postane važniji od velikih riječi o zajedništvu.
Pezeškijan zato zapravo postavlja teško pitanje:
Ako su evropske države nakon stoljeća ratova uspjele sjesti za isti sto, graditi trgovinu i zajedničke institucije, zašto države Bliskog istoka ne bi mogle razviti barem ozbiljniji regionalni sistem saradnje?
On je upravo taj argument koristio u nedavnom intervjuu, navodeći Evropu kao primjer država koje su nakon dugih sukoba uspjele napraviti okvir za saradnju. 2
Naravno, lijepo je govoriti o jedinstvu.
Mnogo je teže prihvatiti kompromis onda kada se interesi ne poklapaju.
Zato će pravi test Pezeškijanove poruke biti jednostavan: mogu li Iran i njegovi susjedi sjediti za istim stolom i kada se ne slažu?
ZAKLJUČAK
Bliski istok vjerovatno nema problem s nedostatkom velikih govora o bratstvu.
Ima problem s nedostatkom povjerenja.
Dok god svaka država susjeda posmatra kao mogućeg rivala, a udaljenu veliku silu kao mogućeg zaštitnika, regionalno jedinstvo ostat će dobra ideja koja se mnogo lakše izgovara nego provodi.
PITANJE ZA VAS
Da li bi veća saradnja muslimanskih država smanjila sukobe u regionu ili su njihovi politički interesi jednostavno previše različiti?
Pišite svoje mišljenje u komentarima.
Izvor: India Today, Tasnim News, APA, Anadolu Agency
