TRUMP POJAČAVA VOJNO PRISUSTVO: Treći nosač aviona približava se Bliskom istoku
Sjedinjene Američke Države sada imaju tri udarne grupe nosača aviona u području odgovornosti američke Centralne komande (CENTCOM), prema informacijama koje je objavio američki novinar Barak Ravid iz Axiosa.
Pozivajući se na američkog zvaničnika, Ravid je u nedjelju, 15. novembra, izvijestio da je nosač aviona USS Theodore Roosevelt ušao u područje CENTCOM-a.
Pridružio se nosačima USS George Washington i USS George H.W. Bush, koji su ranije raspoređeni u regiji.
Pentagon nije zasebno javno potvrdio tačan trenutak njegovog dolaska.
Vijest stiže u trenutku ponovnog zaoštravanja odnosa između Washingtona i Teherana, nakon novih incidenata u području Bahreina i zastoja u mirovnim pregovorima.
IRAN POD PRITISKOM, AMERIČKE SNAGE U PRIPRAVNOSTI
Tri udarne grupe nosača aviona predstavljaju značajnu koncentraciju američke pomorske moći.
Svaka grupa uključuje nosač s borbenim avionima i prateće ratne brodove, čime američka vojska dobija veće mogućnosti nadzora, odbrane i izvođenja operacija.
Ipak, ulazak u područje CENTCOM-a ne znači da se sva tri nosača nalaze neposredno uz iransku obalu.
Područje odgovornosti te komande obuhvata znatno širu regiju.
Postoji i mogućnost da Theodore Roosevelt zamijeni USS George Washington, koji je već duže vrijeme na zadatku.
Zbog toga još nije jasno koliko će dugo sve tri udarne grupe ostati istovremeno raspoređene.
TRUMP RAZMATRA SLJEDEĆI KORAK
Reuters je 14. novembra izvijestio da je predsjednik Donald Trump svojim savjetnicima nagovijestio mogućnost odgađanja novih napada na Iran ukoliko ne bude dodatnih provokacija.
Prema istom izvještaju, američka vojska ostaje spremna za eventualnu eskalaciju, dok diplomatski pokušaji izlaska iz sukoba ne donose odlučujući pomak.
To znači da dolazak dodatnog nosača može služiti i odvraćanju Irana i održavanju sposobnosti za nove vojne operacije.
KOMENTAR: TRI NOSAČA AVIONA, ALI GDJE JE POLITIČKO RJEŠENJE?
Amerika šalje ratne brodove, Iran pokazuje da ne namjerava lako popustiti, a pregovori ostaju bez velikog pomaka.
Na prvi pogled, izgleda da obje strane pokušavaju pokazati ko je spremniji izdržati pritisak.
Ali postoji jedna važna razlika između vojne nadmoći i političkog uspjeha.
SAD mogu rasporediti ogromnu vojnu silu. To samo po sebi ne znači da će Iran pristati na sve američke zahtjeve.
Istovremeno, iransko odbijanje ustupaka ne znači da zemlja može izbjeći ekonomske i sigurnosne posljedice nastavka sukoba.
Upravo zato gomilanje vojske nosi dvostruku poruku.
Može odvratiti protivnika od novih napada, ali može i povećati opasnost od pogrešne procjene i nove eskalacije.
A cijenu takvog razvoja ne bi plaćale samo vojske. Posljedice bi osjetili stanovnici regiona, međunarodni trgovinski putevi i energetska tržišta.
Zasad nema dokaza da dolazak trećeg nosača znači neposrednu odluku o novom velikom napadu.
Ključno pitanje ostaje hoće li Washington vojni pritisak iskoristiti za diplomatski dogovor ili će se sukob dodatno produbiti.
Izvori: Axios / Barak Ravid, 15. novembar 2026; Hindustan Times, 16. novembar 2026; Reuters, 14. novembar 2026; Anadolu Agency, 15. novembar 2026; Institute for National Security Studies (INSS), 15. novembar 2026.



