Milanović opet šalje poruku: Hrvatska prvo mora srediti svoju kuću
Mala država ne smije glumiti veliku silu: šta je Milanović zapravo poručio
Kad političar kaže da država mora “urediti svoju kuću”, to zvuči jednostavno. Ali iza te rečenice stoji mnogo više od fasade, zastave i svečanih govora. Tu se krije pitanje identiteta, komšijskih odnosa, BiH, Srbije, Evrope i straha da mala država ne bude gurnuta u tuđe velike igre.
Zoran Milanović je na obilježavanju 35. godišnjice osnivanja 3. gardijske brigade HV-a “Kune” poručio da Hrvatska mora znati šta je njeno, šta brani i gdje su joj stvarni interesi. Govorio je i o Evropskoj uniji, za koju kaže da je dobra kao trgovinski okvir, ali da ne vjeruje u ideju neke velike centralizovane evropske države kojom bi se upravljalo iz jednog centra moći.
Mala država ne smije glumiti veliku silu
Milanovićev glavni stav je jasan: Hrvatska mora gledati sebe. Ne zato da bi se svađala sa svima, nego zato što male države najlakše stradaju kad se počnu ponašati kao da imaju snagu velikih.
On je rekao da je primarni interes Hrvatske obrana Hrvatske, a da sve drugo mora biti u okviru lojalnosti, dobre vjere i realnog ponašanja prema saveznicima. Upozorio je i da nije pametno davati obećanja drugima ako ne znaš možeš li ih ispuniti.
To je narodski rečeno ovako: prvo vidi imaš li ti krov nad glavom, pa onda obećavaj da ćeš drugome praviti kuću.
I tu Milanović pogađa jednu važnu tačku. Male države često upadnu u zamku da se dokazuju većima. Da šalju velike poruke, da se guraju u prve redove, da glume istorijsku ulogu. A kad dođe račun, onda ga plaća narod.
BiH je tema koju Hrvatska ne može preskočiti
Posebno je osjetljiv dio o Bosni i Hercegovini. Milanović je rekao da Hrvatska treba urediti odnose sa susjedima, posebno sa Srbijom i BiH, ali i status hrvatskog naroda u BiH. Dodao je da se 3. gardijska brigada legalno borila u BiH 1992. godine i da cilj nije bio razbijanje BiH niti pripajanje njenih dijelova Hrvatskoj.
Ovo je politički teren po kojem se hoda kao po staklu. Hrvati u BiH jesu realno političko pitanje. Njihov položaj se ne može gurati pod tepih. Ali isto tako, svako spominjanje Hrvatske, BiH i “statusa Hrvata” odmah otvara sumnje kod drugih naroda, jer historija nije daleka i rane nisu zarasle kako političari vole tvrditi.
Zato je ovdje najvažniji ton. Ako Hrvatska govori o Hrvatima u BiH kao o ljudima čija prava treba zaštititi, to je legitimno. Ako se to pretvori u stalno tutorstvo nad BiH, onda problem postaje veći.
Ljudi se najviše boje tuđih planova preko svojih leđa
U običnom životu to izgleda ovako: imaš porodicu u jednoj kući, ali jedan rođak iz druge kuće stalno dolazi i govori kako treba rasporediti sobe. Možda on stvarno brine za svoga brata. Možda ima dobre namjere. Ali ako pretjera, ostali ukućani će ga gledati kao nekoga ko se miješa gdje ne treba.
Tako i s BiH. Hrvatska ima pravo brinuti o Hrvatima u BiH. Ali BiH nije tuđa garaža, nego država sa svojim narodima, institucijama, problemima i traumama.
Milanovićev govor zato ima dvije strane. Jedna je zdrava: ne srljaj, ne sanjari, ne obećavaj ono što ne možeš ispuniti, gledaj realne interese. Druga je opasna ako se pogrešno čita: kad god susjed govori da mora “urediti” nešto kod tebe, ljudi se prirodno ukoče.
Najpametnija politika prema BiH nije galama, ni patroniziranje, ni stalno vraćanje na rat. Najpametnija politika je poštovanje, dogovor i jasna poruka da se prava Hrvata mogu braniti bez ponižavanja države Bosne i Hercegovine.
Jer prava politika nije kad stalno vičeš da čuvaš svoje — nego kad znaš čuvati svoje, a da ne pališ komšijinu kuću.
Milanović ovdje govori ono što dio hrvatske javnosti želi čuti: manje sanjarenja o velikim savezima, više gledanja vlastitog interesa. To nije pogrešno samo po sebi. Ali kad se spomene BiH, svaka riječ mora biti pažljivo odmjerena, jer se na Balkanu i dobra namjera brzo pretvori u novu svađu.
Napomena: Tekst je napisan na osnovu dostupnih izvještaja Bljeska, Hine/Dnevnika i objave Ureda predsjednika Hrvatske. Izjave su politički stav Zorana Milanovića i mogu se različito tumačiti u Hrvatskoj, BiH i regionu.
