Biblijska rijeka presušuje: Svijet se pita – gledamo li početak kraja?

Eufrat se povlači, a ljudi se plaše: nije smak svijeta, ali jeste veliko upozorenje čovječanstvu

Kada velika rijeka počne da nestaje, to nije samo problem za naučnike i političare. To je znak za običnog čovjeka da nešto ozbiljno nije u redu. Rijeka Eufrat, jedna od najpoznatijih rijeka u historiji čovječanstva, sve je plića, sve slabija i sve teže hrani ljude koji od nje žive.

Zato se ovih dana ponovo širi priča koja spaja vjeru, klimatske promjene i strah od budućnosti. U Knjizi Otkrivenja spominje se presušivanje Eufrata u apokaliptičnom kontekstu, pa mnogi na društvenim mrežama odmah govore: “Evo, kraj svijeta.” Ali realnost je možda manje filmska, a mnogo opasnija.

Eufrat nije neka mala rijeka koju možete preskočiti.

To je rijeka koja prolazi kroz Tursku, Siriju i Irak, a stoljećima je bila izvor života za sela, gradove, poljoprivredu i čitave civilizacije.

Ljudi su uz nju pili vodu, sadili pšenicu, hranili stoku i gradili domove.
Danas se ta ista rijeka povlači. Razlozi nisu samo “sudbina” ni samo “priroda”.

Tu su suše, visoke temperature, klimatske promjene, prevelika potrošnja vode, loše upravljanje i brane koje zadržavaju vodu uzvodno. Kad se sve to spoji, najviše stradaju obični ljudi: farmeri, djeca, siromašne porodice i sela koja nemaju rezervni plan.

Javnost reaguje burno. Jedni ovo vide kao biblijski znak i dokaz da se ostvaruju drevna upozorenja. Drugi upozoravaju da se problem ne smije svesti na senzaciju, jer ljudi u Iraku i Siriji već sada žive posljedice: slabija poljoprivreda, nestašica vode, bolesti, preseljenja i strah od budućnosti.

I tu dolazimo do suštine. Možemo se raspravljati je li ovo “znak kraja svijeta”, ali za ljude koji ostaju bez vode, njihov mali svijet već se ruši. Njima ne treba teorija, njima treba voda. Ne treba im viralni naslov, nego rješenje.

Presušivanje Eufrata nije tema za paniku, ali jeste tema za ozbiljnu brigu. Kada rijeka koja je hranila civilizacije počne da nestaje, to nije samo lokalni problem Bliskog istoka. To je poruka svima nama: ako se voda izgubi, sve drugo postaje manje važno.

Možda ovo nije kraj svijeta iz filmova i propovijedi, ali jeste kraj jednog načina života za milione ljudi. A ako čovjek ne nauči čuvati vodu, prirodu i zemlju, neće ga kazniti samo nebo. Kaznit će ga vlastita nebriga.

Izvor informacija: N1 BiH, NASA, Reuters, CSIS i The Guardian.