Titov most, čudo od betona: Luk od 390 metara tada je bio najveći na svijetu
Most koji je ponizio svjetske rekorde: Krčki most bio je veći od tadašnjeg rekordera kod Sydneya
Krčki most: betonski div koji je spojio otok s kopnom
Postoje građevine koje nisu samo beton, čelik i asfalt. One postanu simbol vremena u kojem su nastale. Jedna od njih je Krčki most, nekadašnji Titov most, otvoren 19. jula 1980. godine. Tada je to bio pravi građevinski ponos bivše države i jedan od projekata koji je pokazivao da se znalo, moglo i gradilo veliko.
Most je dug oko 1.430 metara i povezuje ostrvo Krk s kopnom preko otočića Sveti Marko. Njegov veliki armiranobetonski luk, dug 390 metara, u vrijeme otvaranja bio je najveći betonski luk te vrste na svijetu. Prema podacima Engineers Australia, dotadašnji rekorder bio je most Gladesville kod Sydneya, koji je tu titulu držao do 1980. godine, kada ga je nadmašio upravo Krčki most.
Most koji je promijenio život Krka
Prije mosta, Krk je zavisio od trajekata. Poslije mosta, otok je praktično postao povezan s kopnom kao poluotok. To nije bila samo turistička promjena, nego ekonomska, životna i psihološka. Lakše se putovalo, roba je brže stizala, turizam je dobio novi zamah, a Krk je postao dostupniji nego ikad.
U prvih 20 godina preko mosta je prešlo oko 27 miliona vozila, a tokom ljetne sezone dnevni promet znao je dosezati i desetine hiljada vozila. Most je decenijama bio naplaćivan, ali je mostarina ukinuta 15. juna 2020. godine.
Djelo inženjera, radnika i jedne ozbiljne škole gradnje
Krčki most projektovali su Ilija Stojadinović, Vukan Njagulj i Bojan Možina, a gradile su ga beogradska Mostogradnja i zagrebačka Hidroelektra. To je danas posebno zanimljivo jer pokazuje koliko je tadašnja velika infrastruktura zavisila od saradnje stručnjaka iz različitih centara.
Važnu ulogu imao je i hrvatski mostograditelj Stanko Šram. On je radio u beogradskoj Mostogradnji od 1952. do 1984. godine, a od 1981. bio je predavač na Građevinskom fakultetu u Zagrebu. Od 1982. bio je redovni profesor na predmetima vezanim za mostove i masivne konstrukcije, sve do penzionisanja 1990. godine.
Most je izdržao i surove udare bure. Prema dostupnim navodima, 17. januara 1987. na mostu je zabilježen udar vjetra od čak 220 km/h. I most je ostao. Kao da je time još jednom pokazao zašto se o njemu i danas govori s poštovanjem.
Napomena: U originalnom tekstu ime je navedeno kao “Stanko Šarm”, ali relevantni izvori ga navode kao Stanko Šram.
