Nastavnica zabranila učeniku da se pozdravlja kao Alija Izetbegović.
Kontroverza koja je proteklih dana potresla Osnovnu školu „Šip“ u Bosni i Hercegovini ponovo otvara pitanje granica obrazovne neutralnosti i uloge školskog sistema u oblikovanju kolektivnog sjećanja.
Incident u kojem je zamjenska nastavnica bosanskog jezika Fikreta Hadžić navodno zabranila učeniku da spomene Aliju Izetbegovića tokom časa o drevnom bosanskom pozdravu izazvao je oštre reakcije roditelja i šire javnosti.
Slučaj jasno pokazuje koliko su obrazovni sadržaji u BiH i dalje podložni interpretacijama ličnih ili političkih stavova nastavnika. Dok jedni smatraju da je Alija Izetbegović simbol očuvanja državnosti i herojske borbe za nezavisnost, drugi, često iz različitih političkih i ideoloških pozicija, kritikuju njegovu ulogu u savremenoj historiji.
Kada se ovakve kontroverze prenesu u učionicu, granica između obrazovanja i političkog mišljenja postaje zamagljena, a učenici su, svjesno ili nesvjesno, stavljeni u poziciju da usvajaju interpretacije prošlosti koje možda nisu neutralne.
Roditelj Ismet Bećar u svom je javnom istupu naglasio duboku zabrinutost zbog, kako tvrdi, „autošovinizma i krivotvorenja činjenica“ u školskom kurikulumu, istovremeno ističući važnost poučavanja bosanskog jezika i kulturnog naslijeđa.
Njegov stav reflektuje širu dilemu u bosanskohercegovačkom obrazovnom sistemu: kako balansirati između objektivnog izučavanja historije i poštovanja nacionalnih simbola, bez politizacije učionica.
Ova situacija također otvara pitanje uloge roditelja i škole u rješavanju konflikata. Reakcija direktorke i školskog osoblja, kao i odluka roditelja da privremeno povuče dijete s časova, ukazuju na napetost između institucionalne odgovornosti i individualnih stavova.
Stručnjaci za obrazovanje često upozoravaju da ovakvi incidenti mogu dugoročno utjecati na povjerenje roditelja u školski sistem, posebno u postkonfliktnim društvima gdje je historijska interpretacija posebno osjetljiva tema.
U konačnici, slučaj iz Osnovne škole „Šip“ podsjeća na nužnost jasnih standarda obrazovne neutralnosti i profesionalnog pristupa nastavnika. Istovremeno, pokazuje koliko je važno uključivanje roditelja i zajednice u dijalog o sadržaju nastave i načinima na koje se učenička radoznalost i identitet oblikuju kroz obrazovanje.
Izvori:slobodna-bosna.ba
