Ko vodi Sud BiH? A još važnije – koliko nas to zaista košta?
BiH i dalje ima dva predsjednika Državnog suda: simptom dublje sistemske blokade
Bosna i Hercegovina se ponovno suočava s apsurdom koji najbolje oslikava stanje u domaćem pravosuđu: država već godinu ima dva predsjednika Suda BiH – jednog aktivnog i jednog suspendiranog, ali i dalje uredno plaćenog.
Iako Ranko Debevec od decembra 2023. ne obavlja funkciju zbog optužbi u predmetu “Prisluškivanje”, on i dalje prima plaću predsjednika Suda, dok v.d. predsjednice, sutkinja Minka Kreho, istovremeno obavlja sve obaveze rukovođenja institucijom.
Ovaj presedan ne govori mnogo o samim akterima – i Debevec i Kreho djeluju u okviru zakonskih rješenja koja im to omogućavaju – već o strukturalnim manjkavostima pravosudnog sistema. Zakon o platama i naknadama u pravosuđu jasno propisuje da nosilac funkcije, dok god je samo optužen i nije pravosnažno osuđen, zadržava pravo na plaću.
Drugim riječima, suspendiranost ne podrazumijeva automatski gubitak predsjedničkih primanja. Budući da krivični postupci u BiH traju godinama, ovakva situacija može potrajati neograničeno.
U međuvremenu, trošak za građane je konkretan: dvije predsjedničke plaće mjesečno premašuju 10.000 KM, i to u sistemu koji godinama trpi kritike zbog sporosti, neučinkovitosti i nedostatka povjerenja.
Ipak, odgovornost za ovakvu situaciju ne može se svaliti na sudije, već na Visoko sudsko i tužilačko vijeće (VSTV), koje do danas nije pokrenulo disciplinski postupak radi razrješenja Debevca. U ranijim slučajevima, poput onih Gorana Salihovića ili Gordane Tadić, reakcije su bile brže, a disciplinske mjere izrečene bez dugog čekanja na okončanje krivičnih postupaka.
U slučaju Debevca, VSTV je ušlo u institucionalni ćorsokak: suspendirani predsjednik ne može biti smijenjen dok se postupak ne okonča, ali se istovremeno ne može raspisati konkurs za novog predsjednika. Dodatno, Debevec je i dalje pod mjerama zabrane, uključujući oduzimanje pasoša, što dodatno komplikuje percepciju javnosti o njegovom ostanku na funkciji.
Ovaj slučaj nije samo pravno-administrativni problem. On ilustrira duboku krizu upravljanja unutar pravosuđa, dugotrajnu neodlučnost VSTV-a i zakonske praznine koje otvaraju prostor za institucionalne blokade. Sve dok se one ne otklone, slične situacije se mogu ponavljati, nanoseći štetu povjerenju građana u vladavinu prava.
Izvori: Raport.ba
