„Želio je postati poznat“: Kukavička provokacija ispred Tunela spasa razljutila Sarajevo
Provokacija na ulazu u Tunel spasa: šta govori ovaj incident i kako se odnosimo prema mjestima sjećanja
Fotografija mladog muškarca koji se na ulazu u Tunel spasa slika s podignuta tri prsta izazvala je snažne reakcije u javnosti. Ne zbog samog simbola, već zbog njegovog značenja u kontekstu mjesta na kojem je gest učinjen.
Tunel spasa nije obična turistička lokacija; to je spomenički kompleks koji predstavlja jednu od rijetkih životnih arterija Sarajeva tokom gotovo četiri godine opsade.
Kroz ovaj uski, vlažni prolaz prolazila je hrana, lijekovi i ljudi koji su pokušavali spasiti živote. Upravo zato, svaki čin koji se doživljava kao provokacija na tom prostoru postaje pitanje kolektivne memorije i poštovanja prema žrtvama.
Simbol tri prsta u savremenom političkom kontekstu nosi različita značenja i često se koristi kao izraz nacionalnog identiteta. Sam po sebi, on ne mora imati negativnu konotaciju. Međutim, gesti i simboli ne postoje izvan prostora i vremena.
Kada se koriste na mjestima gdje su tokom agresije stradali civili, oni poprimaju drugačije značenje, posebno ako ih javnost doživljava kao poruku negiranja patnje ili relativiziranja zločina. Upravo tu leži težina ovog slučaja: ne u fotografiji kao takvoj, nego u odabiru lokacije na kojoj je napravljena.
Ovaj incident otvara i šire pitanje odnosa prema mjestima sjećanja u Bosni i Hercegovini. Spomenički kompleksi, muzeji i memorijalni centri trebali bi biti prostori učenja, refleksije i empatije.
Kada se pretvore u pozornice za provokaciju, to pokazuje dubinu nerazumijevanja i nedostatak društvene edukacije o onome što su građani Sarajeva proživjeli između 1992. i 1996. godine.
Istovremeno, reakcije poput one koju je objavio književnik i edukator Irfan Gazdić ukazuju da društvo još uvijek ima snage i volje da brani vrijednost ovih prostora.
Njegova poruka nije usmjerena protiv simbola, već protiv njihove zloupotrebe — protiv pretvaranja nacionalnih obilježja u instrumente ponižavanja drugih. Takvi istupi podcrtavaju važnost odgovorne kulture sjećanja, ali i potrebu da se javnosti dosljedno objašnjava zašto su pojedina mjesta posebno osjetljiva.
U konačnici, ovaj događaj podsjeća da mir i suživot nisu samo političke fraze. Oni počinju od jednostavnog, ali ključnog razumijevanja: poštovanje prema tuđoj boli i prema mjestima gdje je ta bol nastala.
