NEPOŽELJNA U VLASTITOJ ZEMLJI: ŠTA PRIČA MIRELE SALKIĆ GOVORI O BOSANSKOM SISTEMU
Priča Mirele Salkić iz Velike Kladuše snažno odjekuje Bosnom i Hercegovinom jer otvara bolnu, ali nužnu raspravu o tome kako se društvo odnosi prema djeci onih koji su dali najviše – vlastiti život ili zdravlje – u odbrani države.
Njena ispovijest, u kojoj mlada i obrazovana žena pakuje kofere i napušta zemlju svog oca demobilisanog borca, postala je simbol jedne šire i dugotrajnije nepravde.
Mirelina priča ne govori samo o jednoj sudbini. Ona otkriva strukturalne slabosti sistema koji, uprkos deklarativnom poštovanju branilaca, često ne uspijeva osigurati elementarnu pravednost njihovoj djeci. Diplomirani zlatni student, s nizom certifikata i uspjeha, osam godina nije uspjela doći ni do prilike.
U konkursima koji su trebali ocjenjivati znanje i rad, prednost su navodno imali “povezani” – rodbina, podobni kadrovi i oni koji ulaze kroz političke kanale.
U takvom okruženju, meritokratija ostaje na margini, dok frustracija, obeshrabrenost i odlazak mladih postaju zabrinjavajuća norma. To nije samo individualni problem – to je društveni gubitak. Svaki odlazak obrazovane mlade osobe znači manje stručnjaka, manje inovacija i manje nade u razvoj zemlje koja ionako godinama bilježi negativne demografske trendove.
Mirelina ispovijest otvara i pitanje odgovornosti institucija. Prema njenim tvrdnjama, administrativne strukture u Velikoj Kladuši, lokalne škole i kantonalne službe nisu pokazale spremnost da prepoznaju i valorizuju njen trud. Odbijenice su postale pravilo, a konkursi teren neravnopravne utakmice.
Posebno zabrinjava dio njenog svjedočenja u kojem govori o ponižavajućim razgovorima, kao da diploma i znanje predstavljaju prepreku, a ne vrijednost.
U širem kontekstu, ovakvi slučajevi dodatno urušavaju povjerenje građana u javne institucije. Kada djeca boraca, ljudi koji su najviše doprinijeli opstanku BiH, nemaju jednaku šansu, šalje se poruka da ključ uspjeha nije rad, nego pripadnost nečijem krugu. To je opasno za svako društvo koje želi napredovati.
Uprkos svemu, Mirela odlazi dostojanstveno, ponosna na ono što nosi sa sobom – znanje, čast i svijest da je pokušala. Njena odluka da napusti zemlju nije znak poraza, već dokaz kako dugotrajna institucionalna nebriga može potrošiti i najupornije.
No, istovremeno, njena priča ostaje važna opomena: bez reformi, bez transparentnosti i bez stvarnog vrednovanja znanja, BiH će nastaviti gubiti generacije koje je najpotrebnije zadržati.
Izvori: Objave profesorice Mirele Salkić
