Stanivuković napao Dodika: “Niste slušali narod, samo ste se iza njega krili”

Ovaj tekst je komentar i bavi se javnim istupom i političkom polemikom između gradonačelnika Banje Luke Draško Stanivuković i predsjednika SNSD-a Milorad Dodik, povodom tvrdnje da ta stranka „glasa za ono što narod podrži u Skupštini Banje Luke“.
Riječ je o sukobu koji prevazilazi dnevnu politiku i otvara pitanje suštine demokratskog legitimiteta i načina na koji se vlast poziva na „volju naroda“.
Činjenica je da je Stanivuković u svom reagiranju naveo niz konkretnih projekata i odluka – od izgradnje kompleksa Serdarovo vrijednog oko 300 miliona KM, preko projekta Vijadukt od 100 miliona KM, do poskupljenja električne energije i tzv. „kumovskih zgrada“. On tvrdi da građani nikada nisu imali priliku da se o tim pitanjima jasno i direktno izjasne. Ta konstatacija oslanja se na javno dostupne podatke o načinu donošenja odluka, koje su uglavnom prolazile kroz institucije pod kontrolom SNSD-a, bez referenduma ili ozbiljnijih javnih rasprava.
S druge strane, Dodikova izjava da SNSD „sluša narod“ predstavlja političku tezu, a ne provjerljivu činjenicu. Stanivukovićevo pitanje – „Želite li sada reći da ste građane pitali za sve ovo i da su vas podržali?“ – upravo razdvaja deklarativno pozivanje na narod od stvarnog učešća građana u odlučivanju. Kada Stanivuković navodi da su takvi pozivi na narod „fasada“, on iznosi vrijednosni sud, ali ga potkrepljuje primjerima koji su u javnosti već godinama predmet kritika.
Važno je naglasiti i njegovu tvrdnju da je SNSD godinama djelovao netransparentno, dok aktuelna gradska uprava u Banjoj Luci pokušava graditi drugačiji model – sa većim naglaskom na odgovornost i vidljivost rada. Da li je taj model u potpunosti uspješan, ostaje predmet javne debate, ali politička činjenica je da Banja Luka danas predstavlja jedan od rijetkih većih centara u Republici Srpskoj koji nije pod direktnom kontrolom SNSD-a.
U konačnici, ovaj sukob nije samo lični obračun dvojice političara. On odražava šire pitanje: da li se „narod“ koristi kao stvarni korektiv vlasti ili kao retorički štit iza kojeg se donose odluke bez stvarnog učešća građana. Upravo tu dilemu Stanivuković pokušava nametnuti kao temu od javnog interesa.



