Predrag Puharić: Odlazak Srba iz Sarajeva bio politička odluka, a ne protjerivanje..
Ovo je komentar na javnu reakciju zamjenika gradonačelnika Sarajeva Predrag Puharić povodom priloga emitovanog na Radio-televizija Republike Srpske, u kojem se problematizira kupovina stanova Bošnjaka u Istočnom Sarajevu i iznose tvrdnje o navodnom protjerivanju Srba iz Sarajeva.
Riječ je o temi od izuzetnog javnog interesa jer se tiče interpretacije ratne prošlosti, međunacionalnih odnosa i osnovnih građanskih prava danas.
Činjenica je da je tokom i nakon rata veliki broj građana srpske nacionalnosti napustio Sarajevo. Međutim, ono oko čega se u javnosti često vodi spor jeste uzrok tog odlaska.
Puharić u svojoj izjavi tvrdi da „Srbi nisu protjerani iz Sarajeva“, već da je odlazak bio posljedica „poziva i političkih odluka tadašnjeg rukovodstva Republike Srpske“, koje je zagovaralo napuštanje grada i etničko razgraničenje.
Ta tvrdnja nije nova i prisutna je u brojnim svjedočenjima, dokumentima i javnim istupima iz tog perioda, ali se u političkom i medijskom prostoru često potiskuje ili relativizira.
Mišljenje autora ovog komentara je da insistiranje na tezi o kolektivnom protjerivanju, bez uvažavanja konteksta ratne propagande i političkih odluka tadašnjeg rukovodstva Republika Srpska, predstavlja pojednostavljivanje složene i bolne historije. Takav pristup ne doprinosi razumijevanju, već produbljuje podjele i učvršćuje osjećaj trajne kolektivne nepravde.
Posebno problematičan dio priloga RTRS-a, na koji Puharić s pravom upozorava, jeste predstavljanje kupovine stanova Bošnjaka u Istočno Sarajevo kao prijetnje. Činjenica je da Ustav i zakoni Bosne i Hercegovine garantuju pravo na slobodno kretanje i raspolaganje imovinom svim građanima, bez obzira na etničku pripadnost.
Dovođenje tih prava u pitanje nije samo politički neodgovorno, već i opasno, jer podsjeća na logiku etničkih prostora koja je već imala tragične posljedice.
Puharićeva poruka da „gradovi pripadaju ljudima, a ne političkim narativima straha i podjela“ predstavlja stav koji zaslužuje ozbiljnu pažnju. Mediji, naročito javni servisi, imaju dodatnu odgovornost da činjenice predstavljaju cjelovito i odgovorno. Bez toga, kako i sam Puharić zaključuje, nema ni povjerenja, ni stvarnog pomirenja.
