OVO JE RECEPT KOJI SMO ZABORAVILI: Kako su drugi izborili podršku za Bosnu
Ovaj tekst je komentar na vijest o načinu na koji su Saudijci, kroz ozbiljno i dugoročno lobiranje u Sjedinjenim Američkim Državama, uticali na američku politiku prema Bosni i Hercegovini, posebno tokom agresije devedesetih godina.
Pišem u umjereno-analitičkom tonu, pokušavajući odvojiti ono što su historijske činjenice od ličnog zaključka koji se sam nameće.
Činjenice iz vijesti govore prilično jasno: američka vanjska politika, naročito prema kriznim žarištima, nikada nije bila vođena samo moralnim principima. Interesi, novac, geopolitički pritisci i savezništva oduvijek su igrali ključnu ulogu.
Saudijska Arabija je to razumjela i djelovala u skladu s tim. U momentima kada je Bosna i Hercegovina krvarila, Rijad je koristio svoj uticaj u Washingtonu, politički i ekonomski, kako bi pitanje BiH držao na američkom stolu.
To lobiranje nije bilo romantično ni idealističko, već realpolitičko – ali je imalo konkretne posljedice po sudbinu običnih ljudi u Sarajevu, Srebrenici, Tuzli i drugim gradovima.
Lični stav je jednostavan: problem nije u tome što je neko lobirao, već u tome što mi često nismo znali ili htjeli lobirati za sebe. U našem javnom prostoru i danas postoji naivno uvjerenje da je dovoljno biti „u pravu“, pa da će velike sile same stati u našu zaštitu. Historija nas, nažalost, uči suprotno. Male zemlje, ako žele preživjeti, moraju imati saveznike, a savezništva se ne grade samo na emocijama, već na interesima.
Širi društveni kontekst ove priče posebno pogađa obične građane. Dok se elite bave ideološkim raspravama i dokazivanjem ko je „više evropski“, ljudi žive s posljedicama političke slabosti: nestabilnošću, blokadama, odlascima mladih. Ako drugi znaju kako da se bore za svoje interese, a mi to odbijamo iz lažnog ponosa ili straha od etiketa, cijenu opet plaća narod.
Zaključno, pouka ove vijesti je krajnje životna: u svijetu kakav jeste, a ne kakav bismo voljeli da bude, moraš znati razgovarati sa svima koji mogu pomoći tvojoj zemlji. Ne biraš uvijek savršene partnere, već one koji mogu donijeti konkretan rezultat. To je recept uspjeha koji ne treba izmišljati – samo ga treba ponavljati.
