Sokolov govor koji je uznemirio BiH: Kako su prijetnje postale „evropska poruka“

Kad prijetnje zamijene evropske vrijednosti..
Izjave Tomislava Sokola nisu nespretne, niti su slučajne. One su pažljivo oblikovana politička poruka u kojoj nema dijaloga, već pritiska. Kada jedan europarlamentarac Bošnjake uporno naziva „muslimanima“, to nije greška u terminologiji, nego svjesno svođenje jednog naroda na vjersku etiketu. Upravo takav jezik koristi kada govori o, kako kaže, „muslimanskoj politici“ koja je navodno glavni problem Bosne i Hercegovine.
Sokol otvoreno tvrdi: „Glavni problem i dalje ostaje muslimanska politika“, optužujući je da deklarativno podržava Evropu, ali da u praksi nije spremna na kompromis oko Izbornog zakona. Time se odgovornost za složenu političku krizu svodi na jedan narod, dok se drugi akteri gotovo u potpunosti izuzimaju iz slike.
Još opasniji od samog jezika je smisao poruke. Sokol ne govori o ravnopravnom dogovoru, nego o rješenjima koja se mogu nametnuti. On sam kaže da „ne vidi spremnost s muslimanske strane na dogovor“, ali dodaje da je moguće da se promjene dogode „i drugim putem“. Ta formulacija ne ostavlja prostor za dijalog, već jasno sugeriše pritisak.
Poruka sile iz Washingtona: “Amerika može udariti gdje hoće i kad hoće”
Vrhunac ovakvog narativa je otvorena prijetnja. Sokol poručuje da, ako se Bošnjaci ne „urazume“, mogu očekivati političku kaznu: „Ako Muslimani ne budu spremni na kompromis… jedno jutro će se probuditi s trećim entitetom.“ To više nije analiza, nego ultimatum – poruka koja podsjeća na retoriku iz najtežih perioda balkanske politike.
Posebno zabrinjava činjenica da ovakav govor dolazi iz institucija Evropske unije. Kada europarlamentarac koristi rječnik Milorada Dodika i govori o „unitarističkim politikama“ kao glavnom zlu, bez jasnog objašnjenja, briše se granica između evropske diplomatije i domaćeg nacionalizma.
UZNEMIRUJUĆI GRAFIT U SRBIJI: Novi Pazar „novi Vukovar“, Sjenica „druga Srebrenica“
Evropski put Bosne i Hercegovine ne može se graditi na prijetnjama, ponižavanju i kolektivnoj krivici. Evropa koja prijeti prestaje biti posrednik. A BiH se ovakvim porukama ne približava stabilnosti, nego se gura dublje u strah, nepovjerenje i političku nesigurnost.
Izvor informacije: Slobodna-Bosna.ba



