DA LI ĆE SE BOŠNJACI PROBUDITI: Politika u BiH ne može biti ispunjavanje srpskih i hrvatskih želja
Može li politika u BiH prestati biti igra srpskih i hrvatskih interesa?
U Bosni i Hercegovini politička scena sve više podsjeća na igru u kojoj najbrojniji narod nema pravo da dobije ono što želi, dok se manjinskim narodima na izvolite ispunjavaju svi zahtjevi. Bivši predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik nedavno je u javnom nastupu još jednom potvrdio ovu logiku, koja mnogima u Sarajevu izaziva osjećaj frustracije i bespomoćnosti.
Na programu RTV Herceg-Bosna, Dodik je otvoreno rekao da Bošnjaci nikada ne mogu “imati cijelu Bosnu”, dok Hrvatima i Srbima, po njegovom tumačenju, treba omogućiti sve što žele. Ovaj stav, koji se oslanja na podjelu po etničkoj liniji, odmah je izazvao reakcije javnosti – od nevjerice do ogorčenosti. Stručnjaci kažu da ovakva logika nije samo politički problem, već bi mogla poslužiti i kao predmet psihijatrijske analize, jer nameće osjećaj krivice jednom narodu i s druge strane privilegije drugima.
Dodik je posebno naglasio da želja Hrvata uključuje treći entitet, dok je srpska težnja, kako je sugerisao, u suštini odvajanje Republike Srpske od BiH. Takvo razmišljanje, prema analitičarima, potpuno zanemaruje stvarne interese Bošnjaka i realnost međuetničkih odnosa. Pitanje koje se nameće jest: ako bi Srbi dobili svoje, bi li Hrvati tražili više? I šta bi ostalo za Bošnjake?
Historija pokazuje da je politika kompromisa u BiH uvijek bila teška, ali ipak moguća. Primjeri iz prošlosti, poput Dejtonskog sporazuma, pokazuju da je usklađivanje interesa tri naroda bilo nužno i moguće, makar pod pritiskom vanjskih faktora. Dodik, međutim, odbija vidjeti Bošnjake kao ravnopravne učesnike u procesu, ističući da Bosna “nije moguća zemlja”. Njegov stav izaziva zabrinutost, ali i podsjeća građane na važnost vlastite političke svijesti i angažmana.
Iako je politička scena u BiH kompleksna i puna izazova, svoditi cijeli proces na ispunjavanje želja samo jednog ili dva naroda nije održivo. Dogovor je moguć, ali zahtijeva poštovanje sagovornika, priznavanje interesa svih i spremnost na kompromis. Dok takav pristup nije dominantan, ključna uloga građana, posebno Bošnjaka, ostaje da se “probude” i zahtijevaju ravnopravnost. Sudbina politike u BiH nije zapečaćena – ona ovisi o stvarnoj volji naroda i spremnosti političara da prestanu gledati samo svoje interese.
Izvor informacije: !Odgovor.ba
