Pandurević upozorava: Na biračkom spisku u Bratuncu 60 preminulih osoba

Ako ćemo po biračkim spiskovima, Bratunac je nova Ikaria. Samo što se tamo do stote doživi uz maslinovo ulje i more, a ovdje uz pečat, potpis i dobru vezu. Čovjek bi rekao – narod nam ne stari, narod nam se vraća s onog svijeta kad su izbori. Kod nas ni smrt nije prepreka da se ispuni građanska dužnost.

Šezdeset preminulih stogodišnjaka na jednom biračkom mjestu. Šezdeset. To više nije greška, to je čitav dom penzionera iz zagrobnog života. I sad nam objašnjavaju da je to “neažurnost”. Ma nemoj. Kao da su zaboravili jednu adresu ili zamijenili dva broja kuće. Ovo je neažurnost na steroidima.

Aleksandra Pandurević je fino uporedila Bratunac s grčkim ostrvom dugovječnih. Samo što se kod nas ne živi dugo, nego se dugo vodi da se živi. Kod nas papir pamti više nego narod. Čovjek umre, porodica oplakuje, hodža ili pop odrade svoje, ali CIK kaže: “Polako, nije još vrijeme.” Valja sačekati izbore.

I sad svi peru ruke: OIK kaže da je izložio spisak, CIK kaže da nije do njih, matične službe šute, IDEEA vjerovatno čeka signal s neba. A mrtvi – oni su spremni. Uvijek spremni. Disciplinovaniji od živih. Ne bune se, ne postavljaju pitanja, ne traže bolnice, samo “izađu” kad zatreba.

Najbolje u svemu je to što se ovdje uporno pokušava prodati priča da je ovo slučajnost. Šezdeset mrtvih na jednom mjestu – slučajno. Kao da se kockaš i slučajno šest puta zaredom padne ista cifra. U realnom životu to se zove sistem, a ne greška.

I onda nam kažu: “Vrijeme je da odgovorni odgovaraju.” Jeste, vrijeme je, ali kod nas je vrijeme rastezljiv pojam. Dok se odgovorni dozovu pameti, ovi stogodišnjaci će, po spiskovima, dočekati i naredne izbore. A mi živi? Mi možemo samo da gledamo i da se pitamo: ako mrtvi glasaju, ima li smisla da mi uopće dolazimo?