Kina se konačno oglasila o sukobu: „Ovo se nije smjelo dogoditi!“
Dok se sukobi na Bliskom istoku šire i prijete da zahvate još više zemalja, Kina je konačno jasno podigla glas.
Kineski ministar vanjskih poslova Wang Yi poručio je da rat u regionu „nikada nije trebao ni početi“ i pozvao na hitni prekid vatre i zaustavljanje vojnih operacija kako bi se spriječila daljnja eskalacija.
U diplomatskom jeziku to zvuči smireno i odmjereno. Ali kad se prevede na narodski, poruka Pekinga je prilično jasna: dosta je bombardovanja, raketa i vojnog nadmudrivanja – vrijeme je da se ljudi vrate za pregovarački stol.
Kina pritom ne govori samo o moralnom aspektu sukoba. U Pekingu upozoravaju da bi rat mogao imati šire globalne posljedice, posebno kada je riječ o energiji, trgovini i sigurnosti ključnih pomorskih ruta kroz koje prolazi veliki dio svjetske nafte. Drugim riječima, ono što se danas događa na Bliskom istoku ne ostaje samo tamo – posljedice se mogu osjetiti na tržištima, u ekonomijama, pa čak i na cijenama goriva širom svijeta.
Zanimljivo je i to da Peking ne želi biti samo promatrač. Najavljeno je slanje posebnog izaslanika u regiju s ciljem da se pokrenu diplomatski razgovori i smanji napetost. Time Kina pokazuje da želi igrati aktivniju ulogu u međunarodnoj politici, posebno u krizama koje imaju globalni značaj.
Naravno, skeptici će odmah reći: lako je pozivati na mir kad nisi direktno uključen u rat. I u toj primjedbi ima istine. Kina ima snažne ekonomske interese u regiji, posebno kada je riječ o energentima i trgovini. Stabilnost na Bliskom istoku zato za Peking nije samo pitanje politike ili principa, nego i pitanje ekonomije.
Narodski rečeno, situacija sve više liči na veliku svađu u kojoj stalno dolaze novi učesnici. Jedan šalje rakete, drugi odgovara dronovima, treći raspoređuje brodove, a četvrti poziva na mir. Problem je što u takvoj gužvi često najviše stradaju obični ljudi koji nemaju nikakve veze s velikim strategijama i geopolitičkim igrama.
Upravo zato poruke poput ove iz Pekinga dobivaju na težini. Ne zato što će jedna izjava promijeniti tok rata, nego zato što pokazuju da se i velike sile počinju ozbiljno brinuti da bi sukob mogao izmaći kontroli.
Na kraju ostaje pitanje: hoće li glasovi koji traže prekid vatre biti dovoljno snažni da zaustave spiralu sukoba – ili će diplomacija opet doći tek nakon što se dim s bojišta već dobro podigne?
