Kad god se približe izbori, kod nas ekonomija odjednom procvjeta. Ne u novčaniku, nego na konferencijama za medije.
Tako je Milorad Dodik sada najavio da će prosječna plata u Republici Srpskoj do kraja sljedećeg mandata, odnosno do 2030. godine, biti 1.200 eura. Lijepo zvuči. Skoro kao turistički prospekt. Samo što radnik ne ide u prodavnicu s obećanjem, nego s platom.
Plata raste najbrže kad počne kampanja
Prema zvaničnim podacima Republičkog zavoda za statistiku RS, prosječna neto plata u martu 2026. godine iznosila je 1.644 KM. To je oko 840 eura. A 1.200 eura je oko 2.347 KM. Drugim riječima, da bi Dodikovo obećanje postalo stvarnost, prosječna plata bi morala porasti za oko 703 KM, odnosno skoro 43 posto.
Nije to nemoguće. Plate mogu rasti. Ekonomija može napredovati. Ali ozbiljna vlast ne baca cifre kao konfete. Ozbiljna vlast kaže: odakle novac, koje industrije rastu, koliko radnika ostaje, koliko se investira, koliko javni sektor vuče prosjek, a koliko običan privatnik može izdržati.
Jer prosječna plata je nezgodna stvar. Jedan direktor, nekoliko visokih plata i jedan javni sektor mogu uljepšati statistiku. Ali čovjek koji radi za 900, 1.000 ili 1.200 maraka ne živi od prosjeka. On živi od onoga što mu legne na račun.
Obećanja su jeftina, život je skup
Dodik je rekao i da RS ide s novim povećanjem plata i penzija, te da je koalicija pokazala da zna voditi entitet. To je politički dio priče. Ali građani imaju pravo pitati ono najobičnije: ako sve ide tako dobro, zašto onda toliko ljudi i dalje gleda prema Sloveniji, Austriji i Njemačkoj?
Tu satira sama piše tekst. Prosječna plata do 2030. biće 1.200 eura, minimalac je ranije u političkim najavama znao letjeti prema 1.000 eura, a narod još računa može li kupiti ulje, meso, gorivo i platiti ratu kredita.
Klix je i 2025. pisao o Dodikovim ekonomskim najavama o minimalnoj plati od 1.000 eura, što pokazuje da velike cifre u RS-u nisu nova predizborna muzika.
Najlakše je obećati prosječnu platu.
Teže je napraviti sistem u kojem običan radnik ne mora moliti šefa za povišicu kao da traži bubreg. Teže je napraviti ekonomiju gdje mladi ne odlaze, gdje penzioner ne bira između lijekova i hrane, gdje radnik ne čeka izbore da čuje da će mu život “uskoro” biti bolji.
Zato ovu najavu treba slušati s osmijehom, ali i s digitronom u ruci.
Neka plata bude i 1.500 eura, niko normalan se tome ne bi protivio. Samo neka se jednom desi prije izbora, a ne samo u rečenicama poslije sastanka koalicije.
Jer narod se od obećanja ne može najesti. Može samo da ih prežvaće još četiri godine.
Napomena: Obećanje o 1.200 eura odnosi se na kraj sljedećeg mandata, do 2030. godine. Trenutni zvanični podaci pokazuju da je prosječna neto plata u RS-u u martu 2026. bila 1.644 KM.
Izvori: Klix.ba, Republički zavod za statistiku RS, Fineks.
