Nakon godina života i rada u Švicarskoj, Hajrudin Omerović odlučio je da se u Bosnu i Hercegovinu ne želi vratiti tek kada ode u penziju. Umjesto toga, vratio se ranije u rodne Miliće i počeo graditi potpuno drugačiji život, oslonjen na zemlju, poljoprivredu i vlastiti rad.
Danas obrađuje oko 150 duluma zemlje. Na imanju uzgaja različite vrste voća, među kojima su šljive, jabuke i kruške, a bavi se i uzgojem ovaca i koza. Povratak, međutim, nije želio svesti samo na mirniji život na selu, već je nastojao pokrenuti nešto što bi moglo koristiti i široj lokalnoj zajednici.
Jedan od rezultata te ideje je poljoprivredna zadruga Bio Organik Podrinje, koja se bavi uzgojem, preradom i proizvodnjom domaće organske hrane. Od vlastitog voća nastaju sokovi, pekmezi i sušeno voće, s naglaskom na domaću proizvodnju i što prirodniji proces prerade.
Hajrudin kaže da nije želio čekati penziju za povratak, jer smatra da je tada mnogo teže iz početka graditi nešto novo. Želio je doći dok još ima dovoljno snage i energije da radi, doprinese kraju iz kojeg potiče i iza sebe ostavi nešto konkretno.
U razgovoru za RahatLand govorio je o svojim počecima u Švicarskoj, poslovima koje su tada mnogi izbjegavali, odnosu novca i stresa, odluci da se vrati u Bosnu i Hercegovinu, te o poljoprivredi i životu koji je pronašao na vlastitoj zemlji.
Posebno je izdvojio jednu rečenicu koja najbolje opisuje njegov današnji pogled na život:
„Nema te ustanove ni te terapije koja može zamijeniti ovo ovdje.“
Priča Hajrudina Omerovića je priča o povratku prije penzije, o promjeni prioriteta i odluci da se život nastavi graditi tamo gdje je sve i počelo.
U nastavku prenosimo video i cijelu priču Hajrudina Omerovića.
