Treba mi savjet, jer osjećam da sam se sam uvalio u problem iz kojeg više ne znam izaći.
Živim i radim u Hamburgu. Prije nekog vremena uzeo sam kredit za auto od 82.000 eura. Iskreno, htio sam konačno imati nešto svoje. Radio sam, zarađivao solidno i mislio sam da ću moći izgurati. Auto mi je bio neka vrsta nagrade za sve godine truda, rada i odricanja.
Rata kredita mi je 980 eura mjesečno. Dok je plata bila dobra, nekako sam uspijevao. Nije bilo lagano, ali sam vjerovao da držim stvari pod kontrolom. Međutim, onda su mi na poslu smanjili sate i plata je postala manja. Odjednom se sve srušilo.
KAD AUTO POSTANE TERET
Sada, kada platim ratu, kiriju, račune i osnovne troškove, ostane mi jedva 300 eura za život. To nije život, to je preživljavanje od dana do dana. Svaki izlazak u trgovinu postao mi je stres. Gledam cijene, računam svaki cent i pitam se kako sam mogao biti toliko naivan.
Najgore je noću. Legnem, ali ne mogu zaspati. U glavi samo brojevi, dugovi, rata, plata, šta ako izgubim posao, šta ako više ne budem mogao plaćati. Počinjem paničariti i osjećam kao da mi se život pretvorio u jednu veliku grešku.
TREBA LI PRIZNATI PORAZ
Znam da će mnogi reći da sam sam kriv. I jesam. Niko me nije tjerao da uzmem tako skup auto. Ali sada mi ne treba ismijavanje, nego savjet. Da li je neko bio u sličnoj situaciji? Može li se auto prodati, vratiti banci, refinansirati kredit ili se dogovoriti manja rata?
Volio bih čuti iskustva ljudi koji su prošli kroz ovako nešto. Jer trenutno ne tražim luksuz, ne tražim status i ne tražim dokazivanje.
Tražim samo način da ponovo normalno dišem.
Nova ispovijest..
Otišli u Bosnu da uštede na zubima, sada imaju još veći problem u Njemačkoj
