VELIKI ZAOKRET JD VANCEA: RUSIJA SKUP0 PLAĆA SVAKI METAR, A UKRAJINA ODBRANOM TRAŽI PUT DO KRAJA RATA
Američki potpredsjednik JD Vance iznio je novu procjenu rata u Ukrajini, tvrdeći da Rusija danas kroz dugotrajne ofanzivne operacije može postići vrlo malo, gotovo ništa, dok Ukrajina odbranom stvara bolje uslove za završetak rata.
Kako prenosi Jutarnji.hr, pozivajući se na Ukrainian National News, Vance je u intervjuu za The Sunday Times rekao da je proučavao tok rata i da je došao do zaključka da je za Ukrajinu u ovoj fazi korisnije držati linije, iscrpljivati Rusiju i čuvati snagu, nego pokretati skupe ofanzive za povrat okupiranih teritorija.
To je važna promjena u tonu, posebno jer je Vance ranije često bio viđen kao jedan od američkih političara koji su skeptični prema velikoj vojnoj pomoći Ukrajini. Sada, međutim, poručuje da je ruska ofanzivna moć iscrpljena do te mjere da Moskva plaća ogromnu cijenu za minimalne pomake.
RUSIJA OSVAJA METRE, ALI PLAĆA KILOMETRIMA KRVI
Vanceova glavna poruka je jednostavna: Rusija i dalje napada, ali ti napadi više ne donose velike rezultate. Prema njegovoj ocjeni, ono što ruska vojska može ostvariti dugotrajnim ofanzivama sada je zanemarivo i približava se nuli.
Drugim riječima, Rusi mogu poslati ljude, artiljeriju, dronove i tenkove, mogu mjesecima gurati prema jednom gradu ili selu, ali ako za svaki komad zemlje gube ogroman broj vojnika i opreme, onda se postavlja pitanje koliko je takva strategija održiva.
Ovo je suština rata iscrpljivanja. Ne pobjeđuje nužno onaj ko se najglasnije hvali osvajanjem teritorija, nego onaj ko može duže izdržati, bolje se prilagoditi i natjerati protivnika da za svaki korak plati previsoku cijenu.
UKRAJINSKA ODBRANA KAO NOVA STRATEGIJA
Vance je posebno spomenuo ukrajinsku protuofanzivu iz ljeta 2023. godine, koju je opisao kao stratešku i taktičku katastrofu. Prema njegovom mišljenju, Zapad je tada previše pritiskao Ukrajinu da krene u masovnu ofanzivu, iako uslovi na terenu nisu bili dovoljno povoljni.
To je bolna, ali ozbiljna analiza. Ukrajina je tada imala velika očekivanja, ali ruske mine, dronovi, artiljerija i utvrđene linije pokazale su da povrat teritorije nije stvar želje, nego ogromnog vojnog rizika.
Zato Vance sada zagovara drugačiji pristup: manje velikih proboja, više odbrane, iscrpljivanja i pregovaračkog pritiska. On tvrdi da je lakše braniti se nego napadati i da Ukrajina na taj način bolje koristi svoje taktičke prednosti.
To ne znači da se Ukrajina odrekla svojih teritorija. Ali znači da bi u ovoj fazi rata prioritet mogao biti da se Rusija zaustavi, iscrpi i dovede u poziciju gdje više ne može diktirati tempo.
ZAOKRET ILI POLITIČKO PREPAKIVANJE
Ipak, ovdje treba biti oprezan. Nazvati ovo velikim zaokretom može biti djelimično tačno, ali i malo pojednostavljeno. Vance nije odjednom postao zagovornik neograničene podrške Ukrajini. On i dalje govori iz pozicije Trumpove administracije, koja želi pregovore i kraj rata, a ne dugotrajno američko finansiranje sukoba bez jasnog izlaza.
Razlika je u tome što sada svoju logiku ne gradi na tvrdnji da Ukrajina nema šanse, nego na tvrdnji da Rusija više ne može mnogo postići. To je velika promjena u političkoj poruci.
Za Ukrajinu je to korisno jer potvrđuje da odbrana ima smisla. Za SAD je korisno jer se može predstaviti kao strategija koja smanjuje troškove i otvara prostor za pregovore. Za Rusiju je to nezgodno jer dolazi iz Washingtona, i to od čovjeka koji nije poznat kao bezuslovni ukrajinski navijač.
POLITIKA UŠLA U FUDBAL? Bijela kuća navodno tražila preispitivanje Balogunovog kartona
NAJVEĆE PITANJE JE ŠTA DOLAZI POSLIJE
Ako je Vance u pravu i ako Rusija zaista više ne može ostvariti ozbiljne ofanzivne dobitke, onda se otvara prostor za diplomatski pritisak. Ali tu nastaje najteži dio priče: mir se ne sklapa samo zato što je front usporio.
Rusija i dalje drži veliki dio ukrajinske teritorije. Ukrajina ne želi predati zemlju. Zapad želi kraj rata, ali ne želi nagraditi agresiju. Moskva želi priznanje svojih osvajanja, Kijev želi sigurnosne garancije. To su ogromne razlike.
Zato Vanceova izjava jeste važna, ali nije čarobno rješenje. Ona pokazuje da se u američkoj politici sve više razmišlja o ratu kao o iscrpljivanju, a ne o velikim pobjedničkim ofanzivama.
Zaključak je jasan: Rusija možda još ima snage da pravi pritisak, ali više nema lakoću napredovanja. Ukrajina možda nema snage za velike ofanzive, ali ima sposobnost da Rusiju skupo zaustavlja. U takvom ratu ne pobjeđuje propaganda, nego izdržljivost.
A ako se ruski dobici zaista približavaju nuli, onda Moskva prvi put može biti suočena s pitanjem koje najviše boli svaku silu: koliko još krvi vrijedi rat koji više ne donosi rezultat?
Izvor: Jutarnji.hr, Ukrainian National News, The Sunday Times, Ukrainian Pravda
