HOROR U BiH: Raspadnuto tijelo žene danima ležalo u stanu – stanari u strahu od zaraze i nesnosnog smrada!

Banjaluka – Nesvakidašnji slučaj šokirao je stanare zgrade u Ulici cara Lazara 27 u Banjoj Luci, nakon što je 12. juna u stanu na petom spratu pronađeno raspadnuto tijelo žene, koje je, prema riječima komšija, ležalo mrtvo najmanje tri mjeseca.

Ono što je uslijedilo nakon ove morbidne scene dodatno je uznemirilo stanare – vrata stana su nakon policijske intervencije ostala otvorena, a iz unutrašnjosti se i dalje širi užasan smrad koji se ne može ignorisati. Unutar stana, kažu, zatečene su gomile smeća, ličnih stvari, kao i tragovi insekata i glodara.

„Ne možemo izaći ni na terasu. Smrad je takav da se od njega doslovno povraća. Ja imam unuku i ne dopuštam joj da dolazi u posjetu. Plašim se za njeno zdravlje“, ispričala je jedna od stanarki za “Nezavisne novine”.

Stanari se boje da bi, sa porastom temperatura, mogla nastati prava sanitarna kriza, naročito zbog prisustva muva, crva i potencijalnih zaraznih bolesti. Strah raste među roditeljima male djece i starijima koji već imaju narušeno zdravlje.

„U stanu je bila žena za koju niko nikad nije dolazio. Kažu da je iz Srbije i da nema nasljednika. Njeno tijelo su odnijeli, ali ono što je ostalo iza nje – to niko ne dira. Mi smo sami zalijepili vrata da barem malo zaustavimo smrad“, govori jedan od stanara.

Iako su se obraćali policiji, Komunalnoj policiji, sanitarnoj inspekciji, pa i Higijensko-epidemiološkoj službi, svi samo „peru ruke“.

„Svi prebacuju odgovornost. Jedni kažu da treba opština da popiše stvari, drugi da ne mogu ući dok se ne počisti, treći da se boje krivičnog gonjenja. A mi? Mi ovdje živimo s tim užasom svaki dan“, kaže ogorčeno drugi stanar.

Stanari sada apeluju na institucije da se konačno neko zvanično oglasi i reaguje, jer, kako ističu, nije više riječ samo o privatnom vlasništvu, već o javnom zdravlju svih koji žive u toj zgradi, pa i okolini.

„Ne tražimo luksuz – tražimo da živimo bez straha od zaraze i udisanja otrovnih isparenja“, zaključuje jedan od stanara.

Hoće li se nadležne službe konačno dogovoriti ko je zadužen za ovakve situacije ili će građani biti prepušteni sami sebi, ostaje da se vidi. U međuvremenu, Banja Luka miriše na nemar, neodgovornost i smrtonosni strah.

“Zatvorena vrata ne znače da je iza njih sve u redu. Usamljenost ne pravi buku, ali smrdi kada postane prekasno. Ne okreći glavu od komšije koji se ne javlja danima – nekad je samo jedno kucanje dovoljno da spasi život ili spriječi tragediju.”