Dok brojne fudbalske zvijezde svoje bogatstvo pokazuju kroz skupocjene automobile, vile, satove i privatne avione, Sadio Mané je izabrao potpuno drugačiji put.
Slavni senegalski fudbaler nije zaboravio mjesto iz kojeg je krenuo niti ljude uz koje je odrastao. Veliki dio novca zarađenog na evropskim stadionima uložio je u svoje rodno selo Bambali i okolna mjesta.
Mané je finansirao izgradnju bolnice i škole, pomagao siromašnim porodicama, podržavao učenike i ulagao u projekte koji stanovnicima tog dijela Senegala olakšavaju svakodnevni život.
Iza njegove odluke da izgradi bolnicu krije se posebno bolna porodična priča.
OTAC MU JE UMRO JER U SELU NIJE BILO BOLNICE
Sadio Mané imao je samo sedam godina kada je ostao bez oca. Njegov otac je neko vrijeme bio bolestan, ali porodica u Bambaliju nije imala pristup odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi.
Pokušali su ga prebaciti u drugo mjesto kako bi dobio potrebnu pomoć, ali je bilo prekasno. Taj događaj ostavio je dubok trag na dječaku koji tada nije mogao ni sanjati da će jednog dana postati jedna od najvećih fudbalskih zvijezda Afrike.
Mané je kasnije govorio da je i njegova sestra rođena kod kuće jer u njihovom kraju nije postojala bolnica u kojoj bi žene mogle sigurno obaviti porod.
Kada je stekao novac, slavu i mogućnost da nešto promijeni, odlučio je da druge porodice ne smiju prolaziti kroz ono što je prošla njegova.
Izgradnja bolnice u Bambaliju počela je 2019. godine, a objekat je otvoren 2021. godine. Vrijednost projekta procijenjena je na oko 530.000 eura.
Bolnica ne služi samo stanovnicima Bambalija. Prema dostupnim podacima, namijenjena je ljudima iz više desetina okolnih sela, koji su prije njenog otvaranja morali putovati kilometrima kako bi dobili ozbiljniju medicinsku pomoć.
U bolnici se pružaju osnovne zdravstvene usluge, a poseban značaj ima pomoć trudnicama, porodiljama i djeci.
Mané nije izgradio objekat samo da bi se fotografisao na otvaranju. Bolnica je predata na korištenje zajednici i ostala je ljudima koji su godinama živjeli bez dostupne zdravstvene zaštite.
DJECI JE IZGRADIO ŠKOLU I OTVORIO VRATA BUDUĆNOSTI
Sadio Mané dobro zna da profesionalni fudbal nije put kojim mogu krenuti sva djeca iz njegovog sela.
Zbog toga je u Bambaliju finansirao i izgradnju škole. Za taj projekat izdvojio je stotine hiljada eura.
Škola ima više učionica, bunar i sportski teren. Djeca koja su nekada morala učiti u teškim uslovima dobila su mjesto u kojem mogu steći obrazovanje i pripremiti se za budućnost.
Mané je mladima iz svog kraja poručivao da ne smiju napustiti školu samo zato što sanjaju o tome da postanu fudbaleri.
Njegov život jeste dokaz da se iz siromašnog sela može stići do najvećih stadiona svijeta, ali je i sam svjestan da takav put uspije ostvariti mali broj ljudi.
Zbog toga je učenicima pomagao školskom i sportskom opremom, a postoje i izvještaji da je nagrađivao najbolje učenike i podržavao njihovo dalje obrazovanje.
POMOĆ PORODICAMA, PEKARA, BUNARI I BOLJA INFRASTRUKTURA
Manéovo ulaganje u rodni kraj nije završilo izgradnjom škole i bolnice.
Pomagao je porodicama koje su živjele u teškim finansijskim uslovima, a prema pojedinim izvještajima, podršku je primalo oko 200 domaćinstava.
U Bambaliju su, uz njegovu pomoć, pokrenuti i drugi projekti. Izgrađena je pekara, postavljena je telekomunikacijska antena koja je poboljšala mobilnu vezu, uređivani su sportski tereni, a ulagalo se i u pristup pitkoj vodi.
Za ljude koji žive u velikim gradovima mobilna mreža, škola, ambulanta i pekara možda djeluju kao nešto sasvim normalno. U udaljenim dijelovima Senegala takvi projekti mogu potpuno promijeniti svakodnevni život stanovništva.
Mané je pomagao i izvan svog sela. Tokom pandemije koronavirusa donirao je približno 45.000 eura senegalskim institucijama koje su se borile protiv širenja bolesti.
Učestvovao je i u projektima koji kroz sport i obrazovanje pomažu mladima, posebno djevojčicama, da ostanu u školi i dobiju veće mogućnosti za napredak.
NJEGOVA NAJVEĆA POBJEDA NIJE OSTVARENA NA TERENU
Za humanitarni rad Sadio Mané je 2022. godine dobio posebno priznanje koje se dodjeljuje fudbalerima za njihov doprinos društvu.
Ipak, najveće priznanje nisu plakete i nagrade.
Najveće priznanje su djeca koja danas sjede u učionicama koje ranije nisu postojale. To su bolesnici koji više ne moraju putovati satima kako bi došli do ljekara. To su trudnice koje mogu dobiti medicinsku pomoć i porodice koje su dobile podršku kada im je bila najpotrebnija.
Sadio Mané je mogao živjeti daleko od Bambalija i zaboraviti siromaštvo iz kojeg je krenuo. Mogao je reći da je uspio vlastitim radom i da više nikome ništa ne duguje.
On je izabrao drugačije.
Vratio se svom narodu i uložio novac tamo gdje može spašavati živote i stvarati bolju budućnost.
Navijači će pamtiti njegove golove, trofeje i velike utakmice. Stanovnici Bambalija pamtit će ga po nečemu mnogo važnijem.
Trofeji ostaju u vitrinama, a bolnica, škola, voda i pomoć porodicama ostaju narodu.
Izvori: Reuters, Africanews, The Guardian, Right To Play, Peace and Sport, VG i The Big Issue
