Kako prenosi The Times of Israel, izraelski zastupnik Zvi Sukkot, član stranke Religijski cionizam i predsjednik parlamentarnog Odbora za obrazovanje, snimio je sebe kako razbija ploču na ulazu u palestinsku školu Dar al-Aytam al-Islamiyya u Starom gradu Jerusalema.
Sukkot je pokazao školski materijal s palestinskom zastavom, nazvao je simbolom države koja, prema njegovim riječima, ne postoji, a zatim obećao da će škola biti zatvorena. Ono što je nesporno jeste da je ploču razbio i da je prijetnju izgovorio pred kamerom. Ono što još nije dokazano jeste da on ima ovlaštenje samostalno zatvoriti ovu obrazovnu ustanovu.
NIJE RAZBIJENA SAMO ŠKOLSKA PLOČA
Ovaj događaj nije običan incident niti trenutak izgubljene kontrole. Sukkot nije skrivao svoj postupak. Naprotiv, snimio ga je i predstavio kao političku pobjedu. Upravo zato razbijanje ploče treba posmatrati kao javnu poruku, a ne samo kao materijalnu štetu.
Predsjednik odbora koji bi trebalo da se bavi obrazovanjem odlučio je problem rješavati udarcima, pred kamerama i bez vidljivog pravnog postupka. Ako škola zaista radi bez potrebne dozvole ili koristi sadržaje koji pozivaju na nasilje, postoje inspekcije, ministarstva, sudovi i zakonske procedure.
Razbijanje školskog obilježja nije dokaz protiv škole. To je demonstracija sile.
Posebno je opasno kada političar poistovjeti palestinsku zastavu, kartu ili nacionalni identitet s terorizmom. Simbol sam po sebi nije dokaz pozivanja na nasilje. Za takvu optužbu potrebno je pokazati konkretan sadržaj, objaviti sporne stranice i omogućiti nezavisnu provjeru.
PRAVO NA NADZOR NIJE PRAVO NA PONIŽENJE
Škola Dar al-Aytam al-Islamiyya nije ustanova koja se pojavila preko noći. Kompleks u kojem djeluje ima višestoljetnu historiju, dok se od 1922. koristi kao islamska dobrotvorna i obrazovna institucija. Akademski dio škole djeluje od 1968. godine, pod palestinskom obrazovnom upravom i nadzorom Islamskog vakufa.
To ne znači da škola treba biti izuzeta od zakona ili kontrole. Svaka obrazovna ustanova mora odgovarati za ono što podučava djecu. Međutim, nadzor mora biti zasnovan na činjenicama, a ne na tome ko će snažnije udariti po ploči.
U Jerusalemu, gdje se historija, vjera i politika sudaraju na gotovo svakom koraku, ovakvi postupci ne rješavaju probleme. Oni dodatno ponižavaju jednu zajednicu i stvaraju osjećaj da se njen identitet može ukloniti čekićem.
Ploča se može razbiti za nekoliko sekundi. Ali poruka koju takav čin ostavlja među djecom i njihovim porodicama može trajati mnogo duže.
