Naziv Sunitski NATO zvuči moćno, ali zasad je više medijska etiketa nego stvarni naziv saveza. Pakistan i Saudijska Arabija imaju sporazum, dok se s Turskom još pregovara.
Pakistan, Saudijska Arabija i Turska razgovaraju o odbrambenom sporazumu koji bi mogao stvoriti novi centar vojne moći između Mediterana, Perzijskog zaljeva i Indijskog okeana.
Nove spekulacije podstakla je posjeta pakistanskog feldmaršala Asima Munira Ankari, gdje se iza zatvorenih vrata sastao s turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoğanom, ministrom odbrane Yaşarom Gülerom i visokim vojnim zvaničnicima.
Nije objavljeno o čemu se konkretno razgovaralo. Ipak, posjeta dolazi nekoliko mjeseci nakon potvrde da Pakistan, Saudijska Arabija i Turska imaju nacrt zajedničkog odbrambenog sporazuma.
To još ne znači da je formiran nekakav Sunitski NATO. Sporazum nije potpisan, njegova pravila nisu objavljena, a nije poznato bi li napad na jednu državu automatski obavezivao druge dvije da krenu u rat.
NOVAC, VOJSKA I TEHNOLOGIJA
Saudijska Arabija i Pakistan već su u septembru 2025. potpisali sporazum prema kojem bi agresija na jednu zemlju bila smatrana napadom na obje. Pakistan je nakon toga poslao vojne snage i borbene avione kako bi ojačao saudijsku odbranu.
Uključivanje Turske potpuno bi promijenilo težinu tog partnerstva.
Saudijska Arabija donosi novac i politički utjecaj. Pakistan ima veliku vojsku, razvijenu raketnu tehnologiju i nuklearno oružje. Turska posjeduje jednu od najbrže rastućih odbrambenih industrija, proizvodi dronove, ratne brodove, oklopna vozila i razvija borbeni avion nove generacije KAAN.
Upravo je KAAN jedan od važnih dijelova saradnje. Saudijska Arabija pregovara o mogućoj nabavci aviona i uključivanju vlastite industrije u proizvodnju. Kao moguća početna narudžba spominje se približno 20 letjelica, dok bi otvaranje lokalne linije vjerovatno zahtijevalo najmanje 50 aviona.
Pakistan je u projektu prisutan godinama, a oko 200 njegovih inženjera i zvaničnika bilo je uključeno u saradnju povezanu s razvojem KAAN-a
SAVEZ KOJI BI UZNEMIRIO MNOGE
Tri države imaju zajedničke interese, ali to ne znači da uvijek imaju iste prijatelje i protivnike.
Pakistan mora paziti na reakciju Indije i održavati odnose s Kinom. Saudijska Arabija pokušava zaštititi vlastite interese u odnosima s Iranom, Izraelom i Sjedinjenim Američkim Državama. Turska je članica NATO-a, ali istovremeno želi voditi samostalniju regionalnu politiku.
Takav savez zato ne bi nužno bio usmjeren samo protiv Irana. Mogao bi smanjiti zavisnost ovih država od američke zaštite, ojačati njihovu pregovaračku poziciju prema Washingtonu i otvoriti ogromno tržište za zajedničku proizvodnju oružja.
Najveću pažnju izaziva pitanje pakistanskog nuklearnog odvraćanja. Nije potvrđeno da bi saudijsko-pakistanski sporazum automatski stavio Rijad pod pakistanski nuklearni kišobran. Međutim, samo postojanje takve mogućnosti dovoljno je da zabrine Iran, Izrael i Indiju.
Dakle, Sunitski NATO još ne postoji. Ali ono što se razvija nije beznačajno. Ako Turska potpiše sporazum, nastat će vojna osovina koja povezuje saudijski kapital, pakistansku vojnu snagu i tursku tehnologiju.
Tada će se pravo pitanje promijeniti. Više se neće pitati hoće li nastati novi savez, nego protiv koga će njegova snaga jednog dana biti upotrijebljena.
Izvori: Reuters..
