Jedna anonimna ljubavna ispovijest o paru koji je rat razdvojio preko noći posljednjih dana ponovo se dijeli društvenim mrežama i portalima širom regiona.
Iako identitet ljudi iz priče i autentičnost navedenih detalja nisu potvrđeni, potresna priča podsjeća na hiljade stvarnih sudbina koje su devedesetih ostale bez završetka.
Prema ispovijesti, ona i Edin upoznali su se još kao tinejdžeri u jednom malom mjestu u Bosni i Hercegovini. Zajedno su završavali školu, planirali brak i vjerovali da ih ništa ne može razdvojiti.
Ljudi iz njihove okoline navodno su ih nazivali najljepšim parom, govoreći da izgledaju kao da su stvoreni jedno za drugo. Njihova mladalačka veza bila je ispunjena planovima, ali je sve prekinuto dolaskom rata.
Otišla je, a da se nisu oprostili
Edin je otišao u rat, dok su njeni roditelji odlučili napustiti Bosnu i skloniti porodicu u Srbiju. Nije uspjela da mu se javi niti da sazna gdje se nalazi.
Granice su bile zatvorene, telefonske veze prekinute, a informacije o nestalim ljudima rijetke i nepouzdane. Godinama nije znala da li je Edin živ.
U Srbiji je pokušala započeti novi život. Udala se, dobila djecu i preselila u Kragujevac. Kaže da je njen muž bio dobar čovjek i da se trudila biti odana supruga i majka.
Ipak, jednu fotografiju iz mladosti nikada nije bacila. Na njoj su bili ona i Edin, nasmijani i uvjereni da pred njima tek počinje život.
Ponekad bi, kada svi zaspu, otvorila album i pokušavala zamisliti šta mu se dogodilo. Vremenom se pomirila s mišlju da je vjerovatno poginuo.
„Traži te neki čovjek“
Prošlo je 35 godina kada je njen muž jednog dana ušao u kuhinju i izgovorio rečenicu koju nije očekivala:
„Traži te neki čovjek. Kaže da je u ratu izgubio ruku i da te dugo traži.“
Tvrdi da je odmah znala ko stoji pred njihovom kućom. Nije morala čuti njegovo ime.
Bio je to Edin.
Nakon prvog šoka ispričala je mužu ko je čovjek koji je došao. Rekla mu je da je to njena ljubav iz mladosti, čovjek od kojeg ju je rat odvojio bez oproštaja.
Njen muž navodno nije napravio scenu niti joj izgovorio ružnu riječ. Samo ju je saslušao i dopustio joj da izađe pred čovjeka kojeg nije vidjela više od tri decenije.
Edin joj je ispričao da je preživio rat, ali da je teško ranjen i da je izgubio jednu ruku. Nakon liječenja živio je u Njemačkoj i godinama pokušavao pronaći djevojku koju je volio.
Problem je bio u tome što se ona udala i promijenila prezime. Trag je pronašao tek kada je slučajno sreo njihovu nekadašnju školsku prijateljicu, koja mu je otkrila gdje živi.
Susret bez velikih obećanja
Kada je izašla pred kuću, prepoznala je njegove oči i pogled, iako su godine promijenile oboje.
„Nisam želio umrijeti, a da te još jednom ne vidim“, navodno joj je rekao.
Nisu pravili planove niti obećavali novi zajednički život. Ona je imala porodicu, djecu i unuke, dok je Edin, prema njenim riječima, ostao sam.
Nakon susreta nastavili su se povremeno čuti, razmjenjivati pisma i stare fotografije. Kaže da među njima nema ničega što bi trebalo ugroziti njenu porodicu, već samo uspomene na život koji im nikada nije bio dozvoljen.
„Niko me nije gledao kao on. Neke ljubavi ne prežive da bi se nastavile, nego da bi se pamtile“, završava se ova anonimna ispovijest.
Priču nije bilo moguće nezavisno potvrditi, ali je njena poruka bolno poznata mnogim ljudima koje je rat u Bosni i Hercegovini razdvojio bez posljednjeg razgovora, pisma ili oproštaja.
Izvor: Stil / anonimna ispovijest
