FOTOGRAFIJA OCA KOJI PRODAJE OLOVKE OBIŠLA JE SVIJET: Ono što je uradio s donacijama vratilo je vjeru u ljude
Jedna fotografija napravljena na vrelim ulicama Bejruta potpuno je promijenila život izbjeglice Abdula Halima al-Attara i njegove djece.
Na fotografiji iz 2015. godine vidi se iscrpljeni otac kako prolaznicima pokušava prodati hemijske olovke. U jednoj ruci drži olovke, dok mu četverogodišnja kćerka Reem spava na ramenu.
Iza tog prizora krila se teška životna priča.
Abdul je s porodicom pobjegao od rata iz Sirije. Poticao je iz palestinskog izbjegličkog kampa Jarmuk kod Damaska, gdje je prije rata radio u fabrici čokolade. Nakon dolaska u Liban nije imao siguran posao, pa je na ulicama Bejruta prodavao olovke kako bi prehranio svoje dvoje djece.
CILJ JE BIO 5.000 DOLARA, A STIGLO JE GOTOVO 191.000
Fotografija je privukla pažnju islandskog novinara i internet-aktiviste Gissura Simonarsona, koji je živio u Norveškoj.
Pokrenuo je kampanju pod nazivom „Buy Pens“, s početnim ciljem da za Abdula i njegovu porodicu prikupi 5.000 dolara.
Reakcija ljudi iz cijelog svijeta bila je mnogo veća nego što je iko očekivao.
Za približno tri mjeseca prikupljeno je 188.685 dolara, a dodatne uplate povećale su iznos na više od 191.000 dolara. Hiljade potpuno nepoznatih ljudi odlučile su pomoći ocu kojeg su vidjele samo na jednoj fotografiji.
Novac, međutim, nije odmah u cijelosti stigao do njega. Zbog bankarskih ograničenja, činjenice da PayPal nije poslovao u Libanu i visokih troškova obrade, Abdul je u početku dobio samo dio prikupljenih sredstava.
Ipak, ono što mu je bilo dostupno iskoristio je da život svoje porodice postavi na noge.
DJECU JE PRESELIO I VRATIO SINA U ŠKOLU
Abdul je djecu preselio iz jedne male sobe koju su svi dijelili u dvosoban stan u južnom dijelu Bejruta.
Njegov devetogodišnji sin Abdullelah vratio se u školu nakon trogodišnje pauze, dok je mala Reem, djevojčica koja je spavala na očevom ramenu na viralnoj fotografiji, konačno dobila sigurniji dom i prostor za igru.
Ali Abdul nije želio da prikupljeni novac jednostavno potroši.
„Morao sam ga uložiti, inače bi nestao“, objasnio je kasnije.
Najprije je otvorio pekaru, a zatim kebabžinicu i mali restoran. U jednom trenutku upravljao je s nekoliko objekata, među kojima su bile dvije pekare, te je zaposlio 16 drugih izbjeglica iz Sirije.
NIJE ZABORAVIO ONE KOJI SU OSTALI BEZ IČEGA
Mogao je sav novac zadržati za sebe i svoju djecu. Malo ko bi mu to zamjerio nakon godina siromaštva, rata i života na ulici.
Međutim, Abdul je dio pomoći podijelio s rodbinom i prijateljima koji su se i dalje borili za preživljavanje. Prema njegovim riječima, ljudima povezanim s njegovom porodicom i zajednicom podijelio je oko 25.000 dolara.
„Nije se promijenio samo moj život, već i životi moje djece i ljudi iz Sirije kojima sam pomogao“, rekao je Abdul.
Njegovi restorani i pekare nisu ga preko noći pretvorili u bogataša. Poslovi su uglavnom pokrivali troškove, ali su njemu i drugim izbjeglicama omogućili ono što im je dugo nedostajalo – posao, dostojanstvo i osjećaj da ponovo upravljaju vlastitim životima.
JEDNA FOTOGRAFIJA NIJE PROMIJENILA SAMO JEDAN ŽIVOT
Abdulova priča nije važna zato što je svaki izbjeglica udaljen samo jednu viralnu fotografiju od spasa.
Milioni ljudi nikada neće dobiti takvu pažnju niti priliku.
Ona je važna jer pokazuje šta se može dogoditi kada se iza izraza „izbjeglica“ ponovo ugleda čovjek – otac koji nosi uspavano dijete, pokušava zaraditi nekoliko dolara i sačuvati porodicu nakon što je izgubio gotovo sve.
Jedan fotograf pritisnuo je okidač. Jedan čovjek pokrenuo je kampanju. Hiljade stranaca dale su koliko su mogle.
A Abdul je pruženu priliku pretvorio u dom za svoju djecu, školovanje za sina i radna mjesta za druge ljude koji su također pobjegli od rata.
Jedna fotografija pomogla mu je da ponovo izgradi život.
Ali ono što je učinio nakon toga pokazalo je ko je on zapravo.
Izvor: Associated Press
