KINEZI IZ BORA IZVUKLI MILIJARDE, A ŠTA JE OSTALO SRBIJI? Bakar vrijedi sve više, rudna renta ostaje među najnižima
Kompanije Srbija Zijin Mining i Srbija Zijin Copper tokom 2025. godine zajedno su ostvarile neto dobit od približno 1,66 milijardi eura. Mining, koji upravlja rudnikom Čukaru Peki, zaradio je oko 1,14 milijardi eura, dok je nekadašnji RTB Bor, danas Zijin Copper, ostvario približno pola milijarde eura dobiti, više na Ozonpress..
To su rezultati kojima bi se pohvalila i mnogo bogatija država.
Ali ovdje se mora postaviti jednostavno pitanje: ako se iz zemlje u Srbiji izvlače bakar i zlato vrijedni milijarde, koliko tog bogatstva na kraju zaista ostaje građanima?
Nije sporno da Zijin zapošljava hiljade ljudi, isplaćuje plate, ulaže u proizvodnju i plaća poreze i naknade. Nije pošteno ni tvrditi da kompanija sav novac odnosi, a Srbiji ne ostavlja ništa.
Međutim, jednako bi neozbiljno bilo ignorisati činjenicu da privatna kompanija ostvaruje ogromnu dobit koristeći neobnovljiva prirodna bogatstva koja pripadaju državi. Kada se ruda jednom iskopa i izveze, više je nema. Zbog toga pitanje rudne rente nije tehnički detalj, nego pitanje državnog interesa.
KOMPANIJA PLAĆA PO ZAKONU, ALI JE LI ZAKON DOBAR?
Rudarska naknada za eksploataciju metaličnih sirovina u Srbiji iznosi pet posto prihoda ostvarenog prodajom rude.
Srbija Zijin Mining je tokom 2025. godine na poslovni prihod od oko 1,82 milijarde eura platila približno 90,7 miliona eura rudne rente. To odgovara propisanoj stopi od pet posto.
Dakle, prema dostupnim podacima, problem nije u tome da kompanija nije platila ono što zakon nalaže.
Problem je što zakon nalaže premalo.
Ako se u nekim evropskim državama za korištenje rudnog bogatstva naplaćuju osjetno veće stope, legitimno je pitati zašto Srbija svoje resurse ustupa tako jeftino. Zašto država koja nije bogata pristaje da od ogromne vrijednosti izvađene rude dobije relativno mali dio?
Vlast će odgovoriti da viša renta može odbiti investitore, usporiti proizvodnju i ugroziti radna mjesta. To nije potpuno beznačajan argument.
Ali ako kompanija nakon svih troškova, poreza i naknada ostvari više od milijardu eura godišnje dobiti, teško je uvjerljivo tvrditi da bi razumno povećanje državne naknade učinilo poslovanje neisplativim.
NAJVEĆI KUPAC JE FIRMA IZ ISTE GRUPE
Još ozbiljnije pitanje odnosi se na transferne cijene.
Srbija Zijin Mining gotovo sav koncentrat bakra i zlata prodaje kompaniji Zijin International Holdings, koja je dio iste poslovne grupacije i registrovana je u Holandiji.
Drugim riječima, srbijanska kompanija najveći dio robe ne prodaje potpuno nezavisnom kupcu na otvorenom tržištu, već povezanoj firmi unutar vlastitog koncerna.
To samo po sebi nije nezakonito. Velike međunarodne kompanije svakodnevno međusobno trguju preko povezanih društava.
Problem nastaje zato što za koncentrat bakra ne postoji tako jednostavna i javno vidljiva cijena kao za rafinisani bakar na Londonskoj berzi metala. Vrijednost koncentrata zavisi od sadržaja bakra, zlata i drugih metala, kvaliteta rude, troškova prerade i ugovorenih uslova.
Zbog toga državne institucije moraju pažljivo provjeravati da li se roba povezanoj firmi prodaje po realnoj tržišnoj cijeni.
Ako bi prijavljena cijena bila niža od stvarne vrijednosti, u Srbiji bi ostao manji prihod, a time bi bili manji rudna renta i porez. Dio dobiti mogao bi se prikazati u drugoj državi.
Za sada nema dokaza da je Zijin na taj način nezakonito iznosio profit. Postoje odstupanja između podataka Srbije o izvozu bakarnog koncentrata u Kinu i kineskih podataka o uvozu, ali ona sama po sebi nisu dokaz manipulacije.
Mogu nastati zbog različitog vremena evidentiranja, troškova prijevoza, osiguranja, količine metala u pošiljkama i drugih ugovornih uslova.
Ipak, razlika je dovoljan razlog da Poreska uprava detaljno kontroliše transakcije, a ne da javnost mora nagađati šta se događa.
KAZNE KOJE MILIJARDERA NE MOGU UPLAŠITI
Kompanije su obavezne pripremiti izvještaje o transfernim cijenama i dokazati da su poslovi između povezanih firmi zaključeni pod tržišnim uslovima.
Ali zakonske kazne za nepravilnosti u dokumentaciji mogu iznositi svega nekoliko miliona dinara.
Za kompaniju koja godišnje ostvaruje dobit veću od milijardu eura takva kazna nije ozbiljno sredstvo odvraćanja. To je poslovni trošak koji se gotovo ne primijeti.
Srbija zato ne može zaštititi svoje interese samo pisanjem zakona. Potrebna joj je stručna i politički nezavisna Poreska uprava koja može pratiti složene transakcije kroz Srbiju, Holandiju, Kinu i druge države.
Ako desetine poreskih stručnjaka ne mogu pratiti armiju međunarodnih advokata, računovođa i finansijskih savjetnika jednog globalnog koncerna, država je unaprijed u slabijoj poziciji.
RADNA MJESTA NE SMIJU BITI IZGOVOR ZA ŠUTNJU
Zijin je obnovio dio proizvodnje, povećao izvoz i zaposlio veliki broj ljudi. To treba priznati.
Ali investicija nije humanitarna pomoć Srbiji. Kompanija je došla jer ispod zemlje postoje bakar i zlato na kojima može ostvariti izuzetnu dobit.
Zato građani Bora i Zaječara imaju puno pravo pitati šta ostaje nakon iskopavanja: koliko novca, koliko novih puteva i bolnica, a koliko zagađenog zemljišta, vode i zraka?
Posebno je važno što se priprema prostorni plan koji bi omogućio dalji razvoj kompleksa Čukaru Peki i Malka Golaja. Građani ne smiju biti uključeni tek kada su najvažnije odluke već donesene.
Nije dovoljno reći da investicija donosi radna mjesta. Potrebno je javno pokazati koliko vrijedi izvađena ruda, koliko je plaćeno državi, kome se roba prodaje, po kojim cijenama i ko će platiti sanaciju posljedica rudarenja.
NIJE PROBLEM ŠTO JE ZIJIN ZARADIO – PROBLEM JE AKO JE SRBIJA LOŠE PREGOVARALA
Nema ništa neobično u tome da kompanija želi ostvariti što veću dobit. To joj je svrha.
Država je ta koja mora štititi javni interes.
Ako Srbija propiše nisku rudnu rentu, daje poreske olakšice, dopušta netransparentne ugovore i nema dovoljno stručnjaka da kontroliše transferne cijene, odgovornost nije samo na kineskoj kompaniji.
Odgovornost je prvenstveno na vlasti koja je pristala na takva pravila.
Bakar i zlato nisu poklon nijednog predsjednika, ministra ni kompanije. To su ograničena prirodna bogatstva koja pripadaju državi i njenim građanima.
Zijin može otići nakon što nalazišta budu iscrpljena. Stanovnici Bora, Zaječara i okolnih sela ostat će tamo.
Zbog toga pravo pitanje nije jesu li „Kinezi zaradili na siromašnoj Srbiji“.
Pravo pitanje je zašto Srbija, dok drugi zarađuju milijarde na njenom bogatstvu, i dalje pristaje na uslove zbog kojih mora pitati koliko joj je od svega toga uopće ostalo.
Izvor: Ozonpress, finansijski izvještaji Srbija Zijin Mininga i Srbija Zijin Coppera, UN Comtrade
