HELEZ OŠTRO ODGOVORIO VUČIĆU, ALI OSTAJE PITANJE: Kada ćemo ih gledati kako se dogovaraju umjesto da ratuju riječima?
Nova politička svađa između Sarajeva i Beograda ponovo je završila oštrim riječima, međusobnim optužbama i porukama namijenjenim prvenstveno domaćoj publici.
Ministar odbrane Bosne i Hercegovine Zukan Helez odgovorio je predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću nakon njegove posjete Bosni i Hercegovini, poručivši da su nadležne službe pratile njegovo kretanje.
„Neka predsjednik Srbije Aleksandar Vučić zna da smo pratili svaki njegov pokret tokom posjete Bosni i Hercegovini. Da je protiv njega postojao zahtjev za hapšenje, bio bi i uhapšen. Ne bi ga zaštitili ni stranački batinaši niti bilo kakvo osiguranje“, napisao je Helez.
Ova izjava odmah je podigla političku temperaturu. Umjesto razgovora o odnosima dvije države, sigurnosti, ekonomiji ili konkretnim problemima građana, javnost je dobila novu rundu odmjeravanja političke snage.
Optužbe o sendvičima, dnevnicama i organiziranim aplauzima
Helez je potom optužio Vučićevu vlast da javne dočeke i podršku građana predstavlja kao spontanu, iako se, prema njegovim tvrdnjama, radi o pažljivo organiziranoj političkoj predstavi.
„Znamo i za sendviče, dnevnice, zastave i aplauze po komandi. Znamo koliko je kome plaćeno da ga dočeka pred kućom. Sve to govori o sistemu koji se gradi na predstavi i kontroli slike o sebi“, naveo je.
Otišao je i korak dalje, tvrdeći da Vučić ne može slobodno prošetati gradovima u Srbiji bez unaprijed pripremljenog dočeka.
„Zato ga pozivam: Ako smiješ, da zajedno prošetamo Beogradom, Novim Sadom i Nišom – ja kao ministar odbrane Bosne i Hercegovine, a ti kao predsjednik Srbije“, poručio je Helez.
Takve rečenice imaju snažan medijski efekat. One stvaraju naslov, izazivaju reakcije i podižu tenzije. Međutim, teško je vidjeti kako približavaju Bosnu i Hercegovinu i Srbiju ili poboljšavaju život građana u bilo kojoj od tih zemalja.
Najozbiljnija poruka ostala u sjeni prepucavanja
Iza političkih provokacija nalazi se i ozbiljnija Helezova tvrdnja. On smatra da politika koja se predstavlja kao zaštita Srba zapravo ostavlja sve manje Srba na prostorima na kojima su nekada živjeli.
„Svi su danas svjesni da, gdje god si, pod izgovorom odbrane Srba i srpstva, vodio svoju politiku, Srba je danas manje – od Gazivoda, preko Gline, do Čipuljića“, napisao je.
Zatim je dodao:
„Nastaviš li ovako braniti Srbe i srpstvo, ostvarit ćeš cilj ‘svi Srbi u jednoj državi’ – ali će ta država biti samo Srbija.“
To je možda i najsnažniji dio njegove poruke. Političari se godinama predstavljaju kao zaštitnici naroda, dok istovremeno sela ostaju prazna, porodice se sele, a mladi odlaze prema Sloveniji, Austriji, Njemačkoj i drugim zemljama.
Takav problem ne postoji samo među Srbima. Odlaze i Bošnjaci i Hrvati. Dok političari brane naciju pred kamerama, pripadnici tih nacija često budu već na putu prema granici.
Nacionalizam kao politički paravan
Helez je optužio Vučića da nacionalne teme koristi kada vlast nema dovoljno rezultata kojima bi se mogla pohvaliti.
„Kad god je ponestalo odgovora, posegnuo si za zastavom, a kada nestane rezultata, ponudiš novog neprijatelja. Nacionalizam postaje paravan iza kojeg se skrivaju korupcija, nepravda i vlastiti neuspjesi“, naveo je.
Dodao je da su Vučiću „puna usta naroda, a naroda je sve manje“ i da ljude nisu otjerali drugi narodi, nego politika koja im je nudila mitove umjesto budućnosti.
To je ozbiljna kritika koju vrijedi analizirati. Međutim, problem nastaje kada se kritika nacionalizma iznosi jezikom prijetnji, ponižavanja i ličnog nadmetanja. Tada se poruka pretvara u još jedan dio istog političkog spektakla koji navodno kritikuje.
Svako dobije svoju publiku, a narod novu svađu
Ovakva prepucavanja često politički koriste objema stranama.
Helez pred dijelom svoje publike izgleda odlučno i spremno da uzvrati Vučiću. Vučić pred svojim biračima može predstaviti sebe i Srbiju kao metu napada iz Sarajeva. Obojica tako dobijaju materijal za nove izjave, televizijska gostovanja i političku mobilizaciju.
Građani, međutim, ne dobijaju mnogo.
Ne dobijaju bolju ekonomsku saradnju, otvorena radna mjesta, sigurnije puteve, efikasnije institucije niti ozbiljan dogovor o budućnosti regiona. Dobijaju samo novu rundu političkog sukoba i još jedan razlog da se međusobno raspravljaju na društvenim mrežama.
Više u nastavku..
BEOGRADSKI ADVOKAT IZNIJEO TEŠKE OPTUŽBE: „Vučiću je trebao sukob s policijom FBiH“
Kada ćemo ih vidjeti za istim stolom?
Nije problem u tome što političari kritikuju jedni druge. Kritika vlasti je potrebna, posebno kada postoji sumnja na korupciju, manipulaciju javnošću ili zloupotrebu nacionalnih osjećanja.
Problem je što kod nas kritika gotovo uvijek završi novom uvredom, prijetnjom ili izazovom. Rijetko završi prijedlogom kako popraviti odnose, otvoriti nova radna mjesta ili zaustaviti odlazak stanovništva.
Kada ćemo doživjeti da Helez, Vučić i drugi političari sjednu za isti sto i kažu šta konkretno mogu učiniti da ljudi ostanu živjeti na ovim prostorima?
Kada će se takmičiti u investicijama, boljim platama, uređenijim bolnicama i kvalitetnijim školama, umjesto u tome ko će kome uputiti žešću poruku?
Jer dok se oni navodno bore za Srbe, Bošnjake i Hrvate, svi ti narodi zajedno odlaze.
A kada posljednji mladi čovjek ugasi svjetlo i ode, više neće biti naročito važno ko je pobijedio u verbalnom ratu.
