LISICA OTVORIO VELIKO PITANJE: „Srebrenica treba biti distrikt, postojeći okvir Bošnjacima ne pruža sigurnost“
Istoričar i geopolitički analitičar Admir Lisica pokrenuo je osjetljivo političko pitanje koje bi, ako bi ikada ozbiljno došlo na dnevni red, otvorilo mnogo širu raspravu o sadašnjem uređenju Bosne i Hercegovine.
Lisica smatra da Srebrenica više ne bi trebala biti u sastavu Republike Srpske, već dobiti poseban status distrikta.
Kao glavni razlog navodi položaj i sigurnost Bošnjaka u Srebrenici te političke i druge pritiske kojima su, prema njegovoj ocjeni, kontinuirano izloženi.
Važno je odmah napraviti razliku: riječ je o Lisicinom političkom prijedlogu i njegovoj ocjeni situacije, a ne o odluci institucija niti pokrenutom postupku za promjenu statusa Srebrenice.
„SREBRENICA TREBA BITI DISTRIKT“
Lisica tvrdi da događaji kojima svjedoči bošnjačko stanovništvo pokazuju da postojeći sistem više nije dovoljan.
Prema njegovom stavu, problem nije samo u pojedinačnim incidentima nego u odnosu političkih i policijskih struktura Republike Srpske prema Bošnjacima u Srebrenici.
Zbog toga predlaže radikalan politički odgovor – izdvajanje Srebrenice iz administrativnog okvira RS-a i uspostavljanje distrikta.
Takav model u Bosni i Hercegovini već postoji u Brčkom, iako bi eventualna promjena statusa Srebrenice predstavljala potpuno zasebno i pravno-politički veoma složeno pitanje.
Lisica smatra da bi poseban status omogućio veću institucionalnu zaštitu stanovništva.
TEŠKE RIJEČI KOJE TRAŽE I TEŠKE DOKAZE
U svojoj objavi Lisica koristi izraz „kontinuirani teror“, govoreći o političkim pritiscima, policijskim strukturama i nacionalističkim pjesmama čiji sadržaj uključuje prijetnje Bošnjacima.
To su veoma ozbiljne kvalifikacije.
Zbog toga ih treba jasno pripisati Lisici, a ne predstavljati kao već pravno utvrđenu činjenicu.
Ali postoji pitanje koje se ne može jednostavno gurnuti pod tepih.
Ako se povratnik u Srebrenici osjeća ugroženo zbog nacionalnosti, ako se veličaju ratni zločinci ili javno pjevaju pjesme koje prijete pripadnicima drugog naroda, onda institucije moraju reagovati – bez obzira ko je počinilac i ko je žrtva.
Srebrenica nije mjesto na kojem se takve stvari mogu opravdavati riječima da je riječ samo o „provokaciji“.
Historija tog grada daje svakoj prijetnji mnogo veću težinu.
ALI MOŽE LI SREBRENICA ZAISTA POSTATI DISTRIKT?
Tu Lisicin prijedlog udara u političku stvarnost Bosne i Hercegovine.
Promijeniti administrativni status Srebrenice nije nešto što se može učiniti jednom odlukom općine ili jednostavnim glasanjem u Parlamentu.
Takva ideja gotovo sigurno bi izazvala snažan politički otpor vlasti Republike Srpske, jer bi značila zadiranje u postojeću teritorijalnu i ustavnu strukturu zemlje.
Zato postoji ogromna razlika između rečenice:
„Srebrenica treba biti distrikt“
i pitanja:
„Kako bi Srebrenica pravno mogla postati distrikt?“
Drugo pitanje mnogo je teže.
Lisicina poruka zato trenutno prije svega predstavlja politički zahtjev da se ponovo razgovara o položaju Srebrenice.
SREBRENICA NE SMIJE BITI MJESTO U KOJEM SE LJUDI PONOVO BOJE
Može se slagati ili ne slagati s idejom distrikta.
O tome treba raspravljati argumentima.
Ali jedno pitanje trebalo bi biti iznad entitetske i nacionalne politike:
Osjeća li se svaki građanin Srebrenice sigurno u svom gradu?
Ako je odgovor ne – onda postoji problem koji država mora riješiti.
Bošnjak mora biti siguran u Srebrenici.
Srbin mora biti siguran u Sarajevu.
Hrvat mora biti siguran u svakom dijelu Bosne i Hercegovine.
To ne bi trebalo biti nikakvo političko dostignuće.
To bi trebalo biti minimum normalne države.
A posebno u Srebrenici, gradu čije mrtve još uvijek oplakuju njihove porodice, politika bi morala imati dovoljno pameti da ne proizvodi nove strahove.
Možda će Lisicin prijedlog o distriktu za jedne biti opravdan, a za druge potpuno neprihvatljiv.
Ali prije rasprave o granicama i administrativnim jedinicama postoji mnogo jednostavnije pitanje za institucije:
Ako građani tvrde da se ne osjećaju sigurno – šta ste konkretno uradili da se osjećaju sigurno?
Na to pitanje odgovor se ne može dati zastavom, pjesmom niti političkim saopćenjem.
Izvor: javna objava Admira Lisice, prema dostavljenom tekstu.
