Nakon više od jednog stoljeća Turska se ponovo pojavljuje na geopolitičkom pravcu koji iz Anadolije preko Sirije vodi prema Palestini i Jerusalemu. Ne kao Osmansko Carstvo. Ne sa sultanovim zastavama. I ne znači da turska vojska sutra maršira prema Al-Aksi.
Ali karta se promijenila.
A ponekad jedna rečenica nekog ministra kaže više od deset diplomatskih saopćenja.
Kako prenose Enab Baladi i Middle East Monitor, izraelski ministar za dijasporu Amichai Chikli posljednjih dana govorio je o novoj Siriji izrazima koje je teško nazvati običnim upozorenjem. Ahmeda al-Šaru usporedio je s nekadašnjim liderom Hamasa Yahyom Sinwarom, ukazao na tursku podršku Damasku i Siriju opisao kao mnogo snažniju verziju Gaze, uz tvrdnju da predstavlja sljedeći rat Izraela.
Tu počinje mnogo važnija priča.
IZRAEL SE NE BOJI SAMO DANAŠNJE SIRIJE
Bilo bi pogrešno reći da se Izrael nije plašio Assadove Sirije. Plašio se prije svega iranskog vojnog prisustva, Hezbollaha i transfera oružja preko sirijske teritorije. Zato je godinama izvodio udare u toj zemlji.
Ali imao je jednu ogromnu stratešku prednost: mogao je djelovati gotovo kada je smatrao da je potrebno.
Nova računica izgleda drugačije.
Turska i Sirija potpisale su sporazum o vojnoj saradnji kojim Ankara pomaže u obuci, reorganizaciji i opremanju sirijskih oružanih snaga. Turska je najavila i pomoć u nabavci oružnih sistema i logističke opreme.
Još u proljeće 2025. Reuters je izvijestio da su turski vojni timovi razmatrali nekoliko sirijskih baza, uključujući T4, Palmiru i Hamu. Izrael ih je potom pogodio. Izraelska zabrinutost bila je vrlo konkretna: ako bi Turska ondje razvila ozbiljnije protuzračne kapacitete i vojno prisustvo, izraelska sloboda djelovanja nad Sirijom mogla bi biti smanjena.
E tu se nalazi srž Chiklijevog straha.
Nije stvar samo u tome ko danas sjedi u Damasku.
Stvar je u tome ko bi sutra mogao stajati iza Damaska.
TURSKA NA SJEVERU, SIRIJA U SREDINI, IZRAEL NA JUGU
Pogledajte kartu bez emocija.
Turska je na sjeveru.
Sirija je u sredini.
Izrael je južno od nje.
Ako Sirija ostane slaba, podijeljena, bez ozbiljne vojske i bez kontrole vlastitog neba, Izrael zadržava veliki dio sadašnje strateške prednosti.
Ali ako se Sirija ponovo centralizira, obnovi vojsku, dobije protuzračnu odbranu i uspostavi dugoročnu vojnu saradnju s Turskom, nastaje potpuno drugačiji odnos snaga.
Da ovo nije samo teorija pokazuje i Reutersovo izvještavanje iz februara 2025. Prema njihovim izvorima, izraelski zvaničnici lobirali su kod SAD-a upravo za **slabu i decentraliziranu Siriju**, a kao jedan od razloga navodili su rastući utjecaj Turske. Izrael je čak pozitivno gledao na nastavak ruskog vojnog prisustva kao protivtežu Ankari.
Drugim riječima, pitanje nije samo al-Šaraa.
Pitanje je šta se događa ako iza njega više ne stoji razorena zemlja nakon četrnaest godina rata, nego obnovljena država povezana s jednom od najvećih vojnih sila NATO-a.
Saznaj više..
CNN: Washington ublažava ciljeve u ratu s Iranom, dok je tražio tajni kanal prema IRGC-u
AL-AKSA JE SIMBOL, ALI STRATEŠKA PROMJENA JE STVARNA
Zato rečenicu da se “Turska vratila na put prema Al-Aksi i Kudsu” treba razumjeti politički, a ne kao najavu turskog marša prema Jerusalemu.
Za takvu tvrdnju danas nema dokaza.
Štaviše, sam al-Šaraa posljednjih mjeseci govori da želi izbjeći novi rat. U julu 2026. rekao je da Sirija radi na sigurnosnom sporazumu s Izraelom koji bi, prema njegovim riječima, mogao otvoriti put širem miru, uz očuvanje sirijskog zahtjeva prema okupiranom Golanu.
I upravo tu Chiklijeve riječi postaju još zanimljivije.
Ako druga strana javno govori da želi izbjeći konfrontaciju, a izraelski ministar već govori o budućem ratu kao gotovo neizbježnom, onda pitanje nije samo šta Sirija radi danas.
Pitanje je kakvu Siriju Izrael smatra prihvatljivom sutra.
Slabu, razbijenu i vojno nemoćnu?
Ili stabilnu državu koja kontrolira teritorij i vlastito nebo?
Tu se sudaraju dvije potpuno različite vizije Bliskog istoka.
I možda Chikli nije najavio rat.
Možda je samo naglas izgovorio strah koji u izraelskim strateškim krugovima postoji već neko vrijeme:
nije problem današnja Sirija. Problem je Sirija koja bi se jednog dana mogla podići – a iza nje stajati Turska.
Izvori: Reuters, Enab Baladi, Middle East Monitor.
