NETANYAHU POSLAO BRUTALNU PORUKU ERDOGANU: „NISU RAZUMJELI UPOZORENJE, PA SMO IM OBJASNILI“
Opasno zahlađenje odnosa između Izraela i Turske! Netanyahu nakon izraelskog napada na sirijsku vojnu bazu otvoreno potvrdio da je Ankara bila dio poruke koju je Izrael želio poslati.
Napetosti između Izraela i Turske naglo su eskalirale nakon izraelskog zračnog napada na sirijsku zračnu bazu Abu al-Duhur u provinciji Idlib.
Izraelski premijer Benjamin Netanyahu sada je praktično potvrdio ono o čemu se prethodno nagađalo – napad je bio povezan s upozorenjem Turskoj zbog njenog sve većeg vojnog angažmana u Siriji.
Netanyahu je rekao da Izrael neće tolerisati tursko vojno prisustvo koje se širi prema jugu i približava području Alepa.
„To nam je prijetnja. To smo prenijeli općenito“, rekao je Netanyahu, objašnjavajući da je Izrael ranije upozorio Tursku.
A onda je uslijedio dio njegove izjave koji je privukao najveću pažnju.
Govoreći o poruci Ankari, Netanyahu je rekao:
„Don't.“
Odnosno: „Nemojte.“
Prema njegovim riječima, poruka je stigla do Turske, ali očigledno nije bila dovoljno shvaćena.
„Poruka je prošla, ali je vjerovatno nisu čuli, pa smo se pobrinuli da je bolje razumiju“, poručio je izraelski premijer.
IZRAEL BOMBARDAO SIRIJU – TURSKA U SREDIŠTU SUKOBA
Izraelska vojska je 18. augusta napala bazu Abu al-Duhur, pri čemu su oštećeni pista i objekti baze. Nije bilo izvještaja o poginulima.
Izrael je tvrdio da je napad izveden kako bi spriječio potencijalno tursko vojno raspoređivanje na toj lokaciji.
Problem je, međutim, u tome što Ankara i Damask odbacuju tvrdnju da je postojala odluka o uspostavljanju stalne turske baze.
Sirijski ministar vanjskih poslova Asaad al-Shaibani rekao je da nije postojao plan za uspostavljanje turske vojne baze u Abu al-Duhuru. Potvrdio je da su turski vojni zvaničnici posjećivali lokaciju, ali je rekao da se radilo o saradnji u oblasti obuke i razmjene vojnih iskustava.
Istovremeno, postoje izvještaji da je turska delegacija posjetila bazu samo nekoliko sati prije izraelskog napada, što dodatno podgrijava sumnje i optužbe između dvije države.
NETANYAHU NIJE OSTAO SAM
Nekoliko dana prije napada šef izraelskog Mossada Roman Gofman razgovarao je sa sirijskim ministrom vanjskih poslova, a jedna od ključnih tema navodno je bila upravo turska vojna aktivnost u Siriji.
Nakon napada oglasio se i izraelski ministar odbrane Israel Katz.
On je Erdogana optužio da Tursku uvlači u „opasne avanture“ u Siriji i poručio da niko ne bi trebao testirati odlučnost Izraela da se brani.
Drugim riječima, iz Tel Aviva je stigla jasna poruka: Izrael želi spriječiti da Turska izgradi snažniju vojnu poziciju u Siriji.
BIVŠI IZRAELSKI PREMIJER: NETANYAHU „OPASNO ESKALIRA“
Na poteze aktuelnog premijera oštro je reagovao i bivši izraelski premijer Ehud Barak.
Barak je Netanyahuovu politiku prema Turskoj nazvao „nepromišljenom i glupom“**, optužujući ga da namjerno podiže tenzije radi političke koristi.
Prema Barakovoj ocjeni, Netanyahu nepotrebno gura Izrael prema novom regionalnom sukobu, umjesto da probleme s Ankarom pokušava riješiti diplomatskim kanalima.
Njegova kritika posebno je zanimljiva jer dolazi iz samog izraelskog političkog establišmenta.
SAD POKUŠAVA SPRIJEČITI DIREKTAN SUKOB
Situacija je toliko ozbiljna da su se u cijelu priču uključile i Sjedinjene Američke Države.
Washington pokušava uspostaviti mehanizam komunikacije između **Izraela, Turske i Sirije** kako bi se spriječili novi incidenti i mogućnost da jedna pogrešna procjena preraste u direktan vojni sukob. Američki izaslanik za Siriju Tom Barrack izraelski napad je opisao kao nepotrebnu eskalaciju.
I upravo zato Netanyahuova rečenica o tome da je Turskoj trebalo „bolje objasniti“ upozorenje sada zvuči mnogo ozbiljnije nego obična politička prijetnja.
Izrael i Turska trenutno ne ratuju direktno, ali se njihovi interesi u Siriji sve otvorenije sudaraju.
A sirijsko tlo, po svemu sudeći, postaje mjesto na kojem bi ovaj sukob mogao postati mnogo opasniji.
Jedno je sigurno: Netanyahu više ne skriva da je Ankara među glavnim metama izraelskih upozorenja u Siriji.
