Ovo je jedna od onih rasprava u kojoj svi govore o Belgiji, a malo ko se potrudi objasniti šta Belgija zapravo jeste.
Željana Zovko kaže da hrvatska izborna jedinica u Bosni i Hercegovini ne bi bila ništa neobično jer, kako navodi, slična rješenja postoje u Belgiji.
Na to je Jasmin Mujanović odgovorio prilično brutalno: poručio je da Zovko i njena HDZ-ova „kohorta“ vjerovatno nikada nisu pročitali belgijski ustav.
Politički je to zapaljiva rečenica.
Ali iza nje ipak postoji ozbiljno pitanje.
Belgija zaista ima sistem koji snažno štiti jezičke zajednice. Ustav priznaje tri zajednice – flamansku, francusku i njemačku – te četiri jezička područja. Belgija je federalna država u kojoj različite zajednice i regije imaju vlastite nadležnosti.
Ali tu priča tek počinje.
Belgija nije jednostavno uzela državu i rekla: „Ovo su jedni, ovo su drugi, njima ćemo dati njihove posebne izborne jedinice i problem riješen.“
Naprotiv.
Belgijski model je rezultat desetljeća političkih sukoba, kompromisa i ustavnih reformi. Vlast je raspoređena između federalnog nivoa, regija i zajednica, a jezička pripadnost ima ozbiljnu ulogu u institucijama.
Zato je poređenje Bosne i Hercegovine s Belgijom moguće kao predmet razgovora, ali je opasno kada se predstavi kao jednostavna formula: „Belgija ima ovo, pa možemo i mi.“
Jer Bosna i Hercegovina ima potpuno drugačiju historiju, ratno naslijeđe, ustavni poredak i odnose između konstitutivnih naroda i građana.
I tu je zapravo zanimljiviji dio cijele priče.
Zovko ima pravo otvoriti pitanje političke zastupljenosti Hrvata. To nije nikakva izmišljena tema. Hrvati, kao i svaki drugi građanin BiH, imaju pravo tražiti politički sistem u kojem neće osjećati da im neko drugi bira predstavnike.
Ali isto tako, druga strana ima pravo pitati:
Ako se pozivamo na Belgiju – zašto onda ne govorimo o cijelom belgijskom sistemu, a ne samo o dijelu koji nam odgovara?
Jer Belgija nije samo izborna matematika. To je cijeli ustavni sistem podjele vlasti.
A Bosna ne može biti uređena tako što ćemo iz jedne evropske države uzeti jednu stvar, iz druge drugu, pa ih spojiti i očekivati da će sve automatski funkcionisati.
To bi bilo kao da uzmeš motor iz jednog automobila, mjenjač iz drugog i kažeš: „Eto, sad imamo Mercedes.“
Nemamo.
Imamo dijelove.
I upravo zato bi bilo mnogo korisnije da se ova rasprava vodi bez parola i uvreda.
Ako neko tvrdi da je belgijski model najbolje rješenje za BiH, neka pokaže tačno koji dio belgijskog ustava, kako funkcioniše i kako bi se primijenio na našu državu.
A ako druga strana tvrdi da taj model nije primjenjiv, neka ponudi konkretno rješenje za problem političke zastupljenosti.
Jer Bosni i Hercegovini više ne trebaju političari koji jedni drugima dokazuju ko je veći patriota.
Treba joj sistem u kojem će čovjek moći glasati i znati da njegov glas nešto vrijedi.
Belgija može biti inspiracija. Ali nije čarobni recept za Bosnu.
