Predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nenad Stevandić ponovo je političku komunikaciju preselio iz institucija u rječnik koji više podsjeća na prepirku ispred seoske prodavnice nego na obraćanje jednog od najviših zvaničnika u Bosni i Hercegovini.
U objavi na društvenim mrežama Stevandić se obratio ljudima koje je nazvao „srbofobima“, tvrdeći da oni „psuju, truju i vrijeđaju“. Nakon toga ih je upozorio da ne pokušavaju napasti srpski narod.
„Srbofobi se baš razgoropadili. Psuju, truju, vrijeđaju, ali da im javim da nas ne napadaju“, poručio je Stevandić.
Problem je što predsjednik NSRS-a nije precizirao ko navodno priprema napad, gdje bi se on trebao dogoditi niti na osnovu čega je zaključio da takva opasnost postoji. Umjesto činjenica i konkretnih podataka, javnosti je ponuđena široka etiketa pod koju se, prema potrebi, može smjestiti gotovo svaki politički protivnik ili kritičar.
Stevandić je potom otišao i korak dalje.
„Pa ako me ne poslušaju i ipak napadnu, neće imati vremena ni da se predaju jer će brzinom svjetlosti dobiti po tintari“, napisao je.
Dodao je i da će onaj ko ih napadne „smjesta“ loše proći, koristeći psovku koju je zatim ublažio riječju „nagrabusio“. Objavu je završio riječima: „Eto, sad pametno!“
Satirično gledano, Bosna i Hercegovina je tako možda dobila novu odbrambenu doktrinu. Nema potrebe za sjednicama, sigurnosnim procjenama i ozbiljnim institucijama – dovoljno je protivniku najaviti da će „po tintari“ dobiti brzinom svjetlosti. Fizičari bi vjerovatno imali nekoliko pitanja, ali politički marketing očigledno ne poznaje ograničenja brzine.
Ipak, iza šaljivog rječnika nalazi se ozbiljan problem. Kada ovakve poruke šalje običan korisnik društvenih mreža, mogu se posmatrati kao neukusno prepucavanje. Kada ih šalje predsjednik entitetskog parlamenta, one dobijaju političku težinu i dodatno podižu tenzije u zemlji čiji građani posljedice ratnohuškačke retorike dobro pamte.
Zaštita bilo kojeg naroda ne pokazuje se izmišljenim neprijateljima i kafanskim prijetnjama. Pokazuje se odgovornim radom, sigurnošću, boljim platama i institucijama kojima građani vjeruju. Sve ostalo može dobro poslužiti za aplauze najodanijih pristalica, ali teško da će riješiti ijedan stvarni problem.
Izvor: Crna hronika
