UMJESTO DA JE ŠTITE, NAVODNO SU ZLOUPOTRIJEBILI NJENO POVJERENJE: Jedan zaposlenik MUP-a RS otpušten, drugi sam otišao
Slučaj iz Srednje škole unutrašnjih poslova u Zalužanima dobio je novi epilog: jednom zaposleniku Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske izrečena je mjera prestanka radnog odnosa, dok je drugi ranije sam napustio Ministarstvo.
Sve je počelo nakon što su u martu dvojica zaposlenika prijavljena zbog navodnog nedoličnog ponašanja prema maloljetnoj učenici. Međutim, odlazak iz službe ne znači i završetak slučaja. Predmet se i dalje nalazi u Okružnom javnom tužilaštvu Banja Luka, koje vodi istragu zbog sumnje na polnu zloupotrebu djeteta starijeg od 15 godina.
Zbog zaštite maloljetnice javnosti nisu saopšteni detalji, a eventualna krivična odgovornost osumnjičenih tek treba biti utvrđena.
POLOŽAJ KOJI JE MORAO ZNAČITI SIGURNOST
Ovaj slučaj posebno uznemirava zbog mjesta na kojem se navodno dogodio. Škola, naročito ona koja obrazuje buduće pripadnike policije, morala bi biti prostor sigurnosti, discipline i povjerenja. Zaposleni bi učenicima trebali predstavljati zaštitu i primjer profesionalnog ponašanja.
Ako se navodi potvrde, dogodilo se upravo suprotno: autoritet koji je morao štititi dijete navodno je pretvoren u sredstvo približavanja i zloupotrebe.
Odnos odraslog zaposlenika i maloljetne učenice nije odnos jednakih strana. Na jednoj strani nalazi se odrasla osoba koja predstavlja instituciju, ima iskustvo i određenu moć. Na drugoj je učenica koja se nalazi u podređenom i zavisnom položaju. Upravo zbog takve neravnoteže zakon posebno prepoznaje zloupotrebu položaja prema djetetu starijem od 15 godina. Krivični zakonik RS, član 173
NIJE „SLABOST“, NEGO RUŠENJE PROFESIONALNIH GRANICA
Iz psihološkog ugla bilo bi neodgovorno osumnjičenima pripisivati pedofiliju ili bilo koji psihijatrijski poremećaj. Takve dijagnoze ne postavljaju se na osnovu novinskog izvještaja.
Ali za osudu postupaka nije potrebna dijagnoza. Ako se sumnje pokažu osnovanim, govorimo o nedostatku moralnih granica, zloupotrebi autoriteta i svjesnom zanemarivanju odgovornosti prema maloljetnoj osobi.
Takvo ponašanje ne treba ublažavati izrazima poput „zaneo se“, „pogriješio je“ ili „upustio se u odnos“. Odrasla i profesionalno odgovorna osoba dužna je postaviti granicu čak i kada joj maloljetnica pokazuje naklonost. Odgovornost za čuvanje te granice pripada odrasloj osobi, a naročito nekome kome je dijete povjereno.
OTKAZ NIJE KRAJ ODGOVORNOSTI
Disciplinska mjera pokazuje da je slučaj shvaćen ozbiljno, ali otkaz sam po sebi ne daje odgovor na sva pitanja. Javnost ima pravo očekivati da se utvrdi šta se dogodilo, jesu li ranije postojali znakovi upozorenja i jesu li mehanizmi zaštite učenika funkcionisali.
Najvažnije je, ipak, zaštititi maloljetnicu. Njeno ime, fotografije i detalji koji bi mogli otkriti identitet ne smiju postati materijal za javno nagađanje. Teret srama ne smije pasti na dijete koje je slučaj prijavilo.
Osumnjičeni imaju pravo na pretpostavku nevinosti dok sud ne donese konačnu odluku. Ali institucije istovremeno imaju obavezu da svaku prijavu seksualne zloupotrebe ispitaju temeljito i bez pokušaja zataškavanja.
Ako se navodi potvrde, neće biti riječ samo o kršenju službenih pravila. Bit će to gaženje osnovne ljudske i profesionalne dužnosti: da odrasla osoba dijete zaštiti, a ne da njegovu nezrelost i povjerenje iskoristi.
Izvor: Crna-Hronika / Okružno javno tužilaštvo Banja Luka
