AUTORSKI KOMENTAR | DESET MILIJARDI U HRVATSKOJ, A SARAJEVO GODINAMA ŠUTI: Ako je imovina naša, zašto je niko ozbiljno ne vraća?
Zekerijah Smajić otvorio je temu koja bi u svakoj ozbiljnoj državi izazvala političku buru: prema njegovim navodima, vrijednost državne i privatne imovine iz Bosne i Hercegovine koja se nalazi u Hrvatskoj približava se nevjerovatnih 10 milijardi.
I nije riječ o nečemu što se pojavilo jučer. Problem imovine bh. firmi i institucija u Hrvatskoj vuče se još iz vremena raspada Jugoslavije. Ranije procjene objavljene u medijima također su govorile o vrijednosti koja se približava deset milijardi eura. Dakle, sama tema nije nova. Novo je pitanje: koliko ćemo još godina pričati o milijardama koje navodno pripadaju BiH, a da niko ne odgovara zašto nisu vraćene?
Najlakše je ponovo okriviti Zagreb. Ali ako Bosna i Hercegovina smatra da joj pripada imovina vrijedna milijarde, onda prvo treba pitati vlast u Sarajevu: gdje je jedinstven registar, gdje je državna strategija, gdje su međudržavni sporazumi i ko je posljednjih dvadeset godina bio zadužen da ovo pitanje riješi?
Jer deset milijardi nije izgubljena hemijska olovka.
To su hoteli, zemljište, poslovni prostori, odmarališta i druga imovina čija se vrijednost mjeri iznosima za koje bi se mogli graditi autoputevi, bolnice, škole i fabrike.
A mi smo, izgleda, majstori da se oko zastave svađamo tri dana, dok milijarde mogu čekati tri decenije.
Smajić je otvorio i drugo neugodno pitanje – odnos OHR-a i evropskog puta BiH. On tvrdi da BiH sa OHR-om nema formalno-pravnu mogućnost članstva u Evropskoj uniji.
Tu ipak treba biti precizan.
Evropska unija je još ranije povezivala zatvaranje OHR-a sa napretkom BiH, ali je BiH u međuvremenu dobila status kandidata i Evropsko vijeće je 2024. dalo zeleno svjetlo za otvaranje pristupnih pregovora, dok OHR i dalje postoji. Zato tvrdnja da BiH danas „formalno-pravno ne može“ ni biti na evropskom putu dok postoji OHR ide predaleko.
Ali politička suština njegovog pitanja ostaje zanimljiva: može li država jednog dana postati punopravna članica EU ako dio ključnih odluka i dalje može donositi međunarodni visoki predstavnik?
To je pitanje na koje će prije konačnog članstva svakako morati doći odgovor.
Još jedna Smajićeva kritika pogađa domaću politiku direktno u živac. Godinama slušamo da je evropski put „prioritet svih prioriteta“, dok se reforme razvlače, institucije blokiraju, političari međusobno optužuju, a građanima se svaki novi sastanak u Briselu predstavlja gotovo kao historijska pobjeda.
Nije problem što BiH želi u Evropsku uniju.
Problem je kada evropski put postane politička reklama iza koje nema dovoljno konkretnih rezultata.
ZAKLJUČAK
Ako je tačno da BiH polaže pravo na imovinu vrijednu milijarde, onda najveće pitanje nije samo za Hrvatsku.
Pitanje je i za Sarajevo:
ŠTA STE RADILI SVE OVE GODINE?
Jer država koja ne zna zaštititi vlastitu imovinu teško može građanima objašnjavati kako će jednog dana zaštititi njihove interese u Bruxellesu.
A kada je riječ o EU, ni Bruxelles ni OHR nisu jedini problem Bosne i Hercegovine.
Najveći problem često sjedi upravo u domaćim institucijama – i svaki mandat pronađe novi razlog zašto ono što je obećano još nije urađeno.
PITANJE ZA VAS
Ako BiH zaista potražuje imovinu vrijednu milijarde, treba li javnost konačno dobiti precizan spisak: šta je naše, koliko vrijedi i ko je odgovoran što još nije vraćeno?
Izvor: FACE TV, Radio Slobodna Evropa, Evropsko vijeće, Evropska komisija, OHR
