OD ČUVARA DEJTONA DO PLAĆENOG LOBISTE RS-a: Šta se promijenilo kod Jonathana Moorea?
AUTORSKI KOMENTAR | Izvor: Crna-hronika.info
Postoji jedna neugodna istina međunarodne politike: ljudi koji danas govore o principima, miru i demokratiji sutra mogu svoje znanje i kontakte ponuditi onome ko je spreman platiti njihove usluge.
Upravo takvu raspravu otvorio je slučaj Jonathana Michaela Moorea, nekadašnjeg šefa Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini i bivšeg visokog američkog diplomate, koji je angažovan kao konsultant u lobističkim aktivnostima za Vladu Republike Srpske.
Prema registracijskoj dokumentaciji u Sjedinjenim Američkim Državama, za njegove usluge predviđena je naknada od 30.000 dolara mjesečno.
Riječ je o čovjeku koji dobro poznaje Bosnu i Hercegovinu, njene institucije, političke odnose i međunarodne mehanizme uspostavljene nakon rata.
Njegov angažman zato nije samo pitanje jednog poslovnog ugovora. Otvara raspravu o granici između diplomatskog iskustva, privatnih interesa i političke odgovornosti.
KADA DIPLOMATSKO ISKUSTVO DOBIJE CIJENU
Jonathan Moore nije čovjek koji je Bosnu i Hercegovinu upoznao čitajući izvještaje iz Washingtona.
Godinama je radio u našoj zemlji, obavljao visoke diplomatske funkcije i učestvovao u razgovorima o političkoj stabilnosti, demokratiji i funkcionisanju državnih institucija.
Od 2014. do 2017. godine predvodio je Misiju OSCE-a u BiH.
Danas je njegovo iskustvo dio profesionalnog angažmana povezanog s lobiranjem za Vladu Republike Srpske.
Prema dostupnoj dokumentaciji, njegov posao obuhvata političko savjetovanje, pripremu poruka za javnost i komunikaciju usmjerenu prema američkim i međunarodnim institucijama.
Takav angažman sam po sebi nije nezakonit. Lobiranje je u SAD-u regulisana djelatnost, a zastupanje stranih interesa podliježe pravilima registracije i transparentnosti.
Međutim, činjenica da je nešto zakonito ne znači da ne zaslužuje javnu raspravu o etičkim i političkim posljedicama.
SULJAGIĆEVO RAZOČARENJE GOVORI VIŠE OD POSLOVNOG UGOVORA
Na informaciju o Mooreovom angažmanu reagovao je direktor Memorijalnog centra Srebrenica Emir Suljagić.
Poručio je da je Moorea smatrao prijateljem i da ga je njegova odluka duboko razočarala.
Prisjetio se njegovog angažmana u Srebrenici, kada je, prema Suljagićevim riječima, lično nastojao spriječiti okupljanje koje je predstavljalo zastrašivanje preživjelih žrtava genocida.
Upravo zato Suljagić teško prihvata činjenicu da bivši diplomata danas profesionalno zastupa interese Vlade Republike Srpske.
Njegova reakcija nije samo izraz ličnog razočarenja.
Ona otvara pitanje koje se često izbjegava: kakva odgovornost ostaje ljudima koji su godinama gradili povjerenje građana predstavljajući međunarodne institucije, nakon što napuste javnu funkciju?
Imaju li pravo promijeniti profesionalni put? Naravno.
Ali imaju li građani pravo preispitivati takve odluke? Jednako tako.
30.000 DOLARA MJESEČNO – ŠTA GRAĐANI DOBIJAJU?
U ovoj priči postoji još jedno pitanje koje zaslužuje pažnju.
Prema javno dostupnim podacima, kompanija Lucas Compton ima ugovor s Vladom Republike Srpske vrijedan 40.000 dolara mjesečno, dok je za Mooreov konsultantski angažman predviđeno 30.000 dolara.
To su značajni iznosi.
Kada se političko lobiranje finansira javnim sredstvima, građani imaju pravo znati šta se tim novcem pokušava postići i kakvi su rezultati takvih aktivnosti.
Jesu li ostvareni konkretni diplomatski pomaci? Jesu li postignuti sporazumi? Postoje li mjerljivi rezultati?
Ili se plaća mogućnost pristupa ljudima koji imaju utjecaj u američkoj politici?
Odgovor na ta pitanja važniji je od same činjenice da je angažovan poznati diplomata.
Jer javni novac nije privatni novčanik političara.
To je novac građana, bez obzira na njihovu nacionalnost, političko opredjeljenje ili odnos prema vlasti.
ŠTA JE S DRŽAVNOM IMOVINOM?
Dodatnu pažnju izazvali su medijski navodi da Moore pomaže vlastima Republike Srpske u aktivnostima povezanim s pitanjem državne imovine.
Portal Žurnal objavio je takve tvrdnje pozivajući se na izvore iz Washingtona.
Međutim, te informacije nisu nezavisno potvrđene u svim dostupnim izvještajima i ne mogu se predstavljati kao nesporna činjenica.
Moore je ranije izjavio da bi svaki njegov eventualni profesionalni angažman bio u skladu s Dejtonskim mirovnim sporazumom.
Upravo zbog toga javnost zaslužuje jasnije odgovore o stvarnom sadržaju njegovog posla.
Jedno je pružati savjete o ekonomskim projektima ili međunarodnoj saradnji.
Sasvim drugo politički djelovati u korist rješenja koja bi mogla otvoriti sporove o nadležnostima države i entiteta.
Razlika između ta dva pristupa nije mala.
KADA SE PRINCIPI SUSRETNU S PRIVATNIM INTERESIMA
Mooreov slučaj ne dokazuje da su svi međunarodni diplomati spremni zanemariti ranije stavove zbog novca.
Ali pokazuje koliko važna pitanja nastaju kada se ljudi s velikim diplomatskim iskustvom zaposle u poslovima zastupanja političkih interesa.
Građani Bosne i Hercegovine imaju pravo očekivati transparentnost.
Isto tako, Moore ima pravo objasniti svoj angažman, njegove ciljeve i odnos prema principima koje je ranije javno zastupao.
Ozbiljna rasprava ne smije se svesti na lične uvrede.
Ona mora biti zasnovana na ugovorima, dokumentovanim aktivnostima i njihovim stvarnim posljedicama.
ZAKLJUČAK
Jonathan Moore danas ima profesionalni angažman koji je izazvao razočarenje dijela bosanskohercegovačke javnosti.
Emir Suljagić to razočarenje izrazio je otvoreno, podsjećajući na godine tokom kojih je Moorea doživljavao kao prijatelja i zagovornika vrijednosti važnih za Bosnu i Hercegovinu.
Ali važnije od njihovog ličnog odnosa jeste pitanje odgovornosti.
Kada bivši visoki diplomata svoje iskustvo i kontakte koristi u privatnom lobističkom angažmanu, javnost ima pravo znati čije interese zastupa, kakve aktivnosti provodi i kakve posljedice one mogu imati.
Jer diplomatski mandat jednom prestaje.
Ali povjerenje koje je tokom njega izgrađeno ne nestaje automatski s posljednjim radnim danom.
PITANJE ZA GRAĐANE
Smatrate li prihvatljivim da bivši visoki međunarodni zvaničnici nakon završetka mandata za velike novčane iznose zastupaju političke interese vlasti u zemlji u kojoj su ranije radili?
I treba li za takve angažmane postojati stroža pravila transparentnosti?
Podijelite svoje mišljenje u komentarima i pratite Pumpajj.com za nove autorske komentare i analize.
Napomena: Tekst predstavlja autorski komentar. Ugovorene naknade ne predstavljaju automatski potvrdu izvršenih isplata, a neprovjereni navodi o pojedinim aktivnostima jasno su označeni.
Izvor: FARA dokumentacija Ministarstva pravde SAD-a, OCCRP, Žurnal, N1 BiH..
