Šta se zaista događalo u Beogradu tokom izborne noći i je li Srbija bila bliže ozbiljnoj političkoj krizi nego što su građani mogli pretpostaviti?
Britanski The Times objavio je ozbiljne tvrdnje prema kojima je Aleksandar Vučić razmatrao mogućnost nasilnog osporavanja izbornog poraza, ali je od takvog scenarija navodno odustao nakon ubjedljive pobjede Studentske liste.
Optužbe su iznijeli bivši visoki policijski zvaničnik, evropski parlamentarac i predstavnik studentskog pokreta.
Ako se potvrde, riječ je o događajima koji zahtijevaju ozbiljnu institucionalnu istragu.
Međutim, za sada nisu javno predstavljeni dokazi koji bi potvrdili da je Vučić naredio pripremu državnog udara.
ŠTA SE DOGAĐALO U IZBORNOJ NOĆI?
Bivši komandant Specijalne antiterorističke jedinice Spasoje Vulević izjavio je za The Times da je u centru Beograda bilo raspoređeno približno 4.000 policajaca i 3.000 ljudi koje je opisao kao pristalice vlasti spremne na fizičke obračune.
Prema njegovoj procjeni, takav raspored ukazivao je na mogućnost odbijanja izbornih rezultata.
Sandro Gozi, zastupnik Evropskog parlamenta, također je govorio o zabrinjavajućim informacijama koje su tokom izbornog dana stizale iz diplomatskih krugova.
Predstavnik Studentske liste Radomir Saičić iznio je tvrdnje da je postojao plan za osporavanje rezultata ukoliko izborna razlika bude mala.
Ipak, ovi navodi predstavljaju izjave i procjene sagovornika britanskog lista, a ne sudski ili nezavisno utvrđene činjenice.
Vučićeva glasnogovornica ponudila je drugačije objašnjenje, tvrdeći da su policijske snage bile raspoređene zbog opasnosti od nasilja demonstranata.
KO JE NAVODNO ZVAO VUČIĆA?
Posebnu pažnju izazvale su tvrdnje da je Vučić primao telefonske pozive u kojima je upozoren da ne pokušava osporiti izbornu volju građana.
Prema pojedinim sagovornicima Timesa, takva upozorenja mogla su stići od evropskih zvaničnika.
Spominjalo se i ime Viktora Orbana, ali nema potvrde da je bivši mađarski premijer zaista intervenisao.
Ni identitet navodnih sagovornika ni sadržaj njihovih razgovora nisu nezavisno potvrđeni.
Zato bi bilo neodgovorno tvrditi da je upravo neki strani političar spriječio državni udar.
KOMENTAR: VLAST NIJE PRIVATNO VLASNIŠTVO
Jedna stvar mora biti jasna: nijedan političar nema pravo odlučivati hoće li priznati izbornu volju građana zavisno od toga odgovara li mu rezultat.
Izbori nisu privatni dogovor između političkih lidera.
Oni su način na koji građani odlučuju kome povjeravaju vlast.
Upravo zato optužbe koje je objavio The Times ne smiju ostati samo još jedna politička senzacija.
Ako je postojao plan za nasilno osporavanje rezultata, javnost mora saznati ko ga je pripremao, ko je izdavao naređenja i kakva je bila uloga državnih institucija.
Ako takav plan nije postojao, odgovori i provjerljivi dokazi potrebni su i radi otklanjanja ozbiljnih sumnji.
Srbija ne može graditi povjerenje u institucije na glasinama, međusobnim optužbama i političkim saopćenjima.
Zato je potrebno utvrditi ko je naredio raspoređivanje policijskih snaga, zbog kakvih sigurnosnih procjena i kakve su informacije nadležni imali.
Najvažnije pitanje sada nije samo zašto je Vučić priznao poraz.
Mnogo je važnije utvrditi postoji li stvarna osnova za tvrdnje da se razmatralo nešto potpuno suprotno.
Jer demokratska odgovornost ne prestaje trenutkom kada političar prizna da je izgubio izbore.
Izvori: The Times, 28. oktobar 2026; N1 Hrvatska, 28. oktobar 2026; Oslobođenje, 28. oktobar 2026; Associated Press, 27. oktobar 2026.
