Europa se sprema za najgori scenarij: šta znači uvođenje „vojnog Schengena“
Najnoviji prijedlog Europske komisije o uvođenju tzv. „vojnog Schengena“ signalizira novu fazu u sigurnosnoj politici Unije. Iako termin zvuči dramatično, suština je u ubrzavanju prelaska vojske i vojne opreme preko nacionalnih granica država članica – procesu koji je trenutno spor, neusklađen i neefikasan.
U kontekstu rastućih geopolitičkih tenzija, EU nastoji ukloniti birokratske i infrastrukturne prepreke koje bi mogle usporiti odgovor na potencijalni napad na neku od članica.
Danas prelazak vojske s jednog kraja kontinenta na drugi može potrajati tjednima ili mjesecima zbog različitih pravila, odobrenja i logističkih ograničenja. Novi prijedlog predviđa jedinstvena pravila: najviše tri dana za odobrenje prolaska u mirnodopskim uvjetima, te samo šest sati u hitnim situacijama. Ideja je jasna – europska sigurnost ne može se oslanjati na spore administrativne procedure, pogotovo u periodima kada se često govori o mogućoj obnovi ruskih vojnih kapaciteta do kraja desetljeća.
Plan „Vojna mobilnost“ ide mnogo šire od samog ubrzavanja procedura. Predviđa se uspostava zajedničkog europskog sistema vojnog transporta, sličnog mehanizmima koji se već koriste u civilnoj zaštiti.
To uključuje fond za solidarnost u vojnom transportu, listu raspoložive civilne opreme koja može poslužiti za vojnu logistiku, te rad nove skupine koordinatora koja će pratiti prioritete i odobravati projekte. Poseban fokus stavlja se na modernizaciju infrastrukture – cesta, mostova, željeznica, luka i aerodroma – kako bi bila sposobna podržati tešku vojnu opremu.
Finansijska strana ostaje otvoreno pitanje. Procjene govore o oko 100 milijardi eura potrebnih za adekvatnu modernizaciju, dok su trenutna predviđena sredstva daleko manja. Ipak, EU računa na kombinaciju proračunskih linija, nacionalnih ulaganja i dvonamjenskih fondova, što znači da se dio troškova može pokriti kroz postojeće civilne programe. Važno je i to da većina država članica može ova ulaganja uračunati u obaveze prema NATO-u.
U konačnici, „vojni Schengen“ nije najava rata, nego priznanje da se sigurnosno okruženje promijenilo. Riječ je o pokušaju da se Unija pripremi za scenarije koji se više ne smatraju nezamislivima. Brža mobilnost ne garantira sigurnost, ali može spriječiti kašnjenja koja bi imala visoku cijenu. EU ovim potezom pokušava smanjiti stratešku ranjivost i pokazati kako je u stanju djelovati brzo i koordinirano kada je to potrebno.
Izvori:
n1info.ba
Euronews
