Ako se dugoročni demografski trendovi nastave, Bosna i Hercegovina bi do kraja ovog stoljeća mogla izgledati potpuno drugačije nego danas. Ne govorimo samo o manjim gradovima ili praznijim selima, već o zemlji koja bi prema projekcijama mogla izgubiti više od polovine stanovništva.
Prema podacima predstavljenim na osnovu UN-ovog izvještaja World Population Prospects 2024, BiH se nalazi među državama kojima prijeti jedan od najvećih relativnih padova stanovništva do 2100. godine.
Procjena navedena u analizi govori o padu sa približno 3,2 miliona stanovnika na oko 1,4 miliona – čak 56 posto.
Ali ovdje treba napraviti važnu razliku: niko ne može sa sigurnošću tvrditi da će BiH 2100. imati upravo 1,4 miliona stanovnika. Riječ je o dugoročnoj projekciji srednjeg scenarija UN-a, a ne o unaprijed zapisanoj budućnosti.
NI KOMŠIJE NE STOJE MNOGO BOLJE
Problem nije samo bosanskohercegovački.
Prema istoj analizi, Srbija bi sa približno 6,6 miliona mogla pasti na oko 2,8 miliona stanovnika, što predstavlja smanjenje od oko 58 posto.
Hrvatskoj se prognozira pad sa oko četiri miliona na približno 1,9 miliona, dok bi Crna Gora mogla sa oko 600.000 pasti prema brojci od svega 300.000 stanovnika.
Još veći relativni pad predviđa se Litvaniji, Latviji i Moldaviji.
Dakle, Balkan nije usamljen slučaj. Veliki dio istočne i jugoistočne Evrope suočava se s kombinacijom niskog nataliteta, starenja stanovništva i migracija.
NIJE PROBLEM SAMO KOLIKO ĆE NAS BITI
Za BiH je možda još važnije pitanje ko će ovdje živjeti i raditi.
Ako mladih i radno sposobnih bude sve manje, posljedice neće biti samo prazne kuće po selima. Manje radnika znači manju bazu iz koje se finansiraju penzije, zdravstvo i javne službe. Istovremeno raste udio starijeg stanovništva kojem upravo ti sistemi trebaju najviše.
Već danas BiH zna kako izgleda kada mladi čovjek završi školu, spakuje kofer i život nastavi u Njemačkoj, Austriji, Sloveniji ili nekoj drugoj zemlji.
A onda se godinama čudimo zašto nema radnika.
Paradoks je očigledan: decenijama gledamo kako domaći ljudi odlaze, a onda nedostatak radne snage pokušavamo nadoknaditi uvozom radnika iz drugih dijelova svijeta.
2100. GODINA JE DALEKO, ALI PROBLEM NIJE
Najlakše je pogledati brojku 2100. i reći: „Ko zna šta će biti do tada.“
Tačno.
UN može promijeniti svoje projekcije. Može porasti natalitet. Migracijski tokovi mogu krenuti drugim smjerom. Ekonomija se može promijeniti. Nijedna projekcija za period od gotovo osam decenija nije garancija.
Ali upravo zato ova procjena treba biti upozorenje, a ne presuda.
Pravo pitanje nije hoće li BiH 2100. imati tačno 1,4 ili možda 1,8 miliona stanovnika.
Mnogo važnije pitanje glasi:
Šta država danas radi da ljudi koji su već ovdje požele ovdje ostati, raditi, stvarati porodice i graditi budućnost?
Jer zemlja se ne prazni 2100. godine.
Prazni se pomalo – svakog dana kada neko kupi kartu u jednom pravcu.
