Iran se, uprkos ratu, pritisku na izvoz i dugotrajnoj izolaciji, nije raspao na način na koji bi mnogi očekivali. To, međutim, ne znači da sankcije nisu ostavile duboke posljedice. Prije bi se moglo reći da je zemlja razvila sistem koji može održavati osnovno funkcioniranje države, dok se najveći dio udara prebacuje na stanovništvo kroz skuplji život, slabiju valutu i manjak perspektive.
Najnovija procjena Međunarodnog monetarnog fonda predviđa pad iranske ekonomije od 5,4 posto u 2026. godini. Istovremeno, MMF navodi da su bolji rezultati izvoza nafte u martu i aprilu, kao i djelimično popuštanje ograničenja izvoza, ublažili ranije pesimističniju procjenu.
OTPORNOST KOJA JE GRAĐENA GODINAMA
Glavna pouka nije da izolacija proizvodi zdravu ekonomiju. Naprotiv. Ali višegodišnje sankcije su Iran prisilile da razvija paralelne kanale trgovine, strožu državnu kontrolu deviza i model u kojem mali broj velikih, često kvazidržavnih aktera ima presudan utjecaj na izvoz i raspodjelu ključnih resursa.
U takvom sistemu nema klasičnog scenarija naglog povlačenja stranog kapitala u kriznom trenutku, jer je prisustvo stranih investitora već dugo ograničeno. Država također može brže preusmjeravati robu, energente i devize prema sektorima koje smatra prioritetnim. Ono što je u miru često prepreka konkurenciji i razvoju, u vanrednim okolnostima može djelovati kao administrativni amortizer.
To pomaže objasniti zašto izostanak formalnog finansijskog sloma ne mora značiti i stvarnu ekonomsku stabilnost. Sistem može nastaviti raditi, a da životni standard istovremeno osjetno pada.
SVJETSKO TRŽIŠTE JE IZDRŽALO ŠOK, ALI RIZIK NIJE NESTAO
Rat i dugotrajni poremećaji u Hormuškom tjesnacu nisu izazvali trenutni globalni ekonomski lom kakvog se strahovalo. MMF je u julu procijenio svjetski rast na 3 posto za 2026. godinu, dok je istovremeno upozorio da su energetski i inflacijski rizici ostali visoki. Fond navodi da su izvlačenje naftnih zaliha, povećana proizvodnja izvan Zaljeva i slabiji energetski intenzitet dijela ekonomija ublažili početni udar.
Ipak, sama činjenica da je tržište izdržalo ne znači da su posljedice riješene. MMF je sredinom jula upozorio da su zaštitni kapaciteti na tržištu nafte ograničeni te da bi duži poremećaj plovidbe i snabdijevanja mogao dodatno podići troškove.
NIJE KOLAPS, ALI NIJE NI USPJEH
Najvažnije je ne pomiješati dvije stvari: sposobnost države da preživi šok i sposobnost ekonomije da građanima pruži normalan život. Iran očigledno posjeduje mehanizme koji otežavaju brzo ekonomsko gušenje. Međutim, cijena takve otpornosti može biti dugoročno slabije ulaganje, zatvorenost, rastući troškovi života i još veća zavisnost društva od državne raspodjele.
Zato odsustvo kolapsa nije dokaz da sankcije ne djeluju. Ali jeste upozorenje da ekonomski pritisak ne mora proizvesti politički rezultat koji njegovi kreatori očekuju. Ponekad samo promijeni način na koji zemlja podnosi udar: manje kroz tržišta i institucije, a mnogo više preko džepa običnih ljudi.
