„JE LI OVO NORMALNO? Država kontroliše milione, a sistem za kontrolu nije radio godinu dana!“
Zamislite da običan radnik godinu dana ne obavlja svoj posao. Koliko bi dugo primao platu? A sada zamislite državnu aplikaciju koja bi trebala pomagati u kontroli upravljanja javnim novcem, ali čitavu godinu ne radi.
I nikome ništa? Ili barem javnost ne zna ko je za to odgovarao.
Čovjek pročita nalaze državnih revizora i zapita se: je li ovo zaista moguće u jednoj ozbiljnoj državi?
ČETIRI GODINE ISTI PROBLEMI. PA DOKLE?
Ured za reviziju institucija Bosne i Hercegovine utvrdio je nedostatke u sistemu finansijskog upravljanja i kontrole u čak 41 instituciji.
U njih 14 problemi su se ponavljali tokom tri ili četiri godine.
Četiri godine!
Zamislite da vam neko četiri godine govori da nešto ne radite kako treba, a vi nastavite po starom.
Koliko bi običan radnik ostao na svom radnom mjestu da godinama ignoriše upozorenja?
A ovdje govorimo o institucijama koje raspolažu javnim novcem. Novcem građana koji uredno plaćaju poreze i od kojih se očekuje da poštuju svaki propis.
APLIKACIJA ZA KONTROLU NIJE RADILA GODINU DANA
Posebno je nevjerovatan podatak da državna aplikacija PIFC, namijenjena praćenju finansijskih kontrola i rizika, nije bila u funkciji od februara 2024. do februara 2025. godine.
Punih dvanaest mjeseci!
A kada je ponovo proradila, revizori su utvrdili da ne postoji odgovarajuća evidencija izmjena podataka koje mogu unositi ovlašteni zaposleni.
Dakle, imamo sistem za praćenje kontrola koji ni sam nema sve potrebne kontrolne mehanizme.
Pa zar to nije apsurd?
Istovremeno, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH od 26 preporuka do 2025. godine provelo je samo devet. Među neprovedenim preporukama bilo je i evidentiranje rizika od prevare.
Da budemo potpuno jasni: revizori nisu utvrdili da je novac ukraden niti da je počinjena prevara.
Ali jesu utvrdili slabosti u mehanizmima koji bi trebali pomoći da se nepravilnosti prepoznaju i spriječe.
Zar građani nemaju pravo pitati zašto?
NA PAPIRU SVE POSTOJI. A U PRAKSI?
I onda dolazimo do možda najzanimljivijeg dijela.
Uprkos brojnim utvrđenim slabostima, četiri institucije koje su bile predmet pojedinačnih procjena dobile su ukupnu ocjenu da je njihov sistem finansijskog upravljanja i kontrole „uspostavljen“.
Dakle, pravilnici postoje. Procedure postoje. Izvještaji postoje. Preporuke postoje.
Samo ostaje pitanje koliko sve to zaista funkcioniše.
Možda je upravo u tome najveći problem naše administracije: previše pažnje posvećuje se dokazivanju da sistem postoji, a premalo tome daje li taj sistem stvarne rezultate.
Jer građaninu ne znači mnogo što je neka procedura uredno napisana ako se problemi godinama ponavljaju.
I zato se na kraju nameće jednostavno pitanje.
Ako institucije godinama ne otklanjaju iste nedostatke, ako aplikacija za praćenje kontrola ne radi godinu dana i ako se preporuke provode sporo, ko je odgovoran?
Ne tražimo senzaciju. Ne optužujemo nikoga za krađu.
Tražimo nešto mnogo jednostavnije: da javni novac bude pod stvarnom kontrolom i da neko odgovara za propuste.
Jer u normalnom sistemu nije dovoljno samo napisati da nešto treba popraviti.
Neko to mora i popraviti.
A kod nas se čovjek sve češće pita: je li veći problem što sistem ne funkcioniše kako treba ili što smo se na takve vijesti već navikli?
Izvor: Raport,SB, prema nalazima Ureda za reviziju institucija Bosne i Hercegovine.
