LIDIJA, NIKO VAM NE ZAMJERA ŠTO STE ČASNA SRPKINJA: Problem je koga ste odlučili veličati
Glumica Lidija Vukićević ne odustaje od svog stava nakon burnih reakcija koje je izazvala njena poruka ispod objave posvećene Ratku Mladiću.
Dok boravi u Sarajevu zbog snimanja serije Bos il’ Hadžija, Vukićević je reagovala na objavu uz poruku „Generale, živjet ćeš vječno“, ostavljajući emotikone srca, molitve i slomljenog srca. Nakon toga pojavili su se zahtjevi za njenim udaljavanjem iz projekta, pozivi na bojkot serije, kao i krivična prijava odnosno zahtjev Tužilaštvu BiH da ispita postoji li osnov za krivičnu odgovornost.
Vukićević je odgovorila da neće mijenjati svoje stavove zavisno od zemlje u kojoj se nalazi i poručila da će „uvijek usred Sarajeva ostati časna Srpkinja“.
I upravo tu dolazimo do suštine.
Lidija, niko vam ne zamjera što ste Srpkinja.
Niko normalan ne bi ni smio.
Problem je nešto sasvim drugo.
ČASNA SRPKINJA I RATKO MLADIĆ NISU ISTA STVAR
Biti Srbin ili Srpkinja nema nikakve veze sa obavezom da se poštuje Ratko Mladić.
Naprotiv, srpski narod dao je toliko velikih ljudi da mu za nacionalni ponos zaista nije potreban čovjek pravosnažno osuđen za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine.
To nije nečije mišljenje iz Sarajeva.
To nije Facebook komentar.
To nije bošnjačka, hrvatska niti srpska interpretacija historije.
Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove potvrđuje da je Mladićeva presuda postala pravosnažna 8. juna 2021. godine i da mu je potvrđena kazna doživotnog zatvora za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja.
Zato kada neko na kritiku veličanja Ratka Mladića odgovori riječima da će ostati „časna Srpkinja“, stvara se vrlo opasna i potpuno nepotrebna veza između jednog naroda i jednog osuđenog čovjeka.
A ta veza jednostavno ne postoji.
Možete biti ponosna Srpkinja i osuditi Ratka Mladića.
Možete biti Srbin i pokloniti se žrtvama Srebrenice.
Možete voljeti Srbiju i priznati presude sudova.
Kao što Bošnjak, Hrvat ili bilo ko drugi može voljeti svoj narod i istovremeno osuditi svakog zločinca koji je djelovao u njegovo ime.
To nije izdaja naroda.
To je elementarna ljudskost.
SARAJEVO NIJE BILO KOJA POZORNICA
Postoji još jedna stvar koju nije moguće ignorisati.
Vukićević ove riječi izgovara dok radi upravo u Sarajevu.
Mladić je pravosnažno osuđen i za zločine povezane s kampanjom terorisanja civilnog stanovništva Sarajeva kroz snajpersko djelovanje i granatiranje.
Zbog toga bi trebalo razumjeti zašto takva poruka u ovom gradu izaziva mnogo snažniju reakciju nego što bi možda izazvala negdje drugo.
To ne znači da bilo ko treba vrijeđati Vukićević, prijetiti joj ili joj uskraćivati sigurnost.
Naprotiv.
Ona mora biti potpuno sigurna dok boravi u Sarajevu.
Ali sigurnost neke osobe ne znači da javnost mora šutjeti o njenim javnim stavovima.
Sloboda govora omogućava Vukićević da kaže šta misli, ali omogućava i publici da kaže da takav stav smatra neprihvatljivim i da odluči hoće li gledati projekat u kojem ona učestvuje.
A postoji i pravna dimenzija.
Član 145a Krivičnog zakona BiH sadrži odredbe koje se odnose na javno veličanje osoba pravosnažno osuđenih za genocid, zločine protiv čovječnosti ili ratne zločine. Da li konkretna objava Lidije Vukićević ispunjava obilježja krivičnog djela nije stvar Facebooka, portala niti nas koji ovo komentarišemo. To trebaju utvrditi nadležno tužilaštvo i, eventualno, sud.
NE BRANITE SRPSTVO RATKOM MLADIĆEM
Možda je upravo to najtužniji dio ove priče.
Kada god se kritikuje veličanje nekog osuđenog ratnog zločinca, rasprava se vrlo brzo pretvori u pitanje cijelog naroda.
Ne treba.
Niko ovdje ne sudi Srbima.
Ne sudi se Srbiji.
Ne sudi se nečijem pravu da bude ponosan na svoje porijeklo.
Govori se o jednoj konkretnoj osobi i jednoj pravosnažnoj presudi.
Srpski narod imao je Teslu, Pupina, Milankovića, Milunku Savić i hiljade ljudi koji su svojim znanjem, hrabrošću i ljudskošću ostavili trag kojim se može ponositi.
Zbog toga rečenica „ja ću uvijek biti časna Srpkinja“ u ovoj raspravi zapravo promašuje temu.
Budite časna Srpkinja.
Budite ponosna na svoj narod.
To vam niko nema pravo oduzeti.
Ali nemojmo čast bilo kojeg naroda vezivati za odbranu čovjeka pravosnažno osuđenog za genocid i druge najteže zločine.
Jer između ljubavi prema svom narodu i veličanja ratnog zločinca ne stoji znak jednakosti.
I nikada ne bi smio stajati.
