Srbijanski historičar, diplomata i nekadašnji gradonačelnik Beograda Milan St. Protić iznio je jedan od najoštrijih stavova koji su se u srbijanskoj javnosti mogli čuti o genocidu počinjenom u Srebrenici.
Protić je poručio da zločin iz jula 1995. godine predstavlja neoprostivu ljagu na obrazu srpskog naroda te da pokušaji cjenkanja brojem ubijenih ili rasprave o tome kako zločin treba nazvati predstavljaju moralno bježanje od odgovornosti.
Njegova izjava potiče iz televizijskog gostovanja iz 2018. godine, ali se i danas često dijeli na društvenim mrežama zbog direktnosti kojom je govorio o Ratku Mladiću, odgovornosti počinilaca i odnosu srpskog društva prema prošlosti.
„SVEJEDNO MI JE DA LI JE UBIJENO 3.000, 7.000 ILI 50.000 LJUDI“
Govoreći o pokušajima umanjivanja razmjera zločina, Protić je naglasio da broj žrtava ne mijenja njegovu moralnu ocjenu onoga što se dogodilo.
„Potpuno mi je svejedno da li je 3.000, da li je 50.000 ili 7.000, potpuno mi je svejedno“, rekao je Protić.
Poručio je da ubijanje zarobljenih i nemoćnih ljudi ne može biti opravdano prethodnim zločinima, ratnim okolnostima niti pozivanjem na osvetu.
„Srbi su se prvi put u svojoj istoriji ogriješili o druge. Tek kad su došli ovi nekrsti na čelu s Ratkom Mladićem, koji ne poštuju ništa, koji nikakvog morala nemaju, onda su krenuli da ubijaju civile“, kazao je Protić.
Njegovu tvrdnju da se Srbi ranije nikada nisu ogriješili o druge treba razumjeti kao dio njegovog ličnog i nacionalnog viđenja historije, a ne kao nespornu historiografsku činjenicu.
Međunarodni sudovi pravosnažno su utvrdili da je u Srebrenici počinjen genocid nad Bošnjacima, u kojem je ubijeno više od 8.000 muškaraca i dječaka. Ratko Mladić osuđen je na doživotni zatvor zbog genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina.
„OBRUKALI SU NACIJU ZA SVA VREMENA“
Protić je posebno oštro govorio o ljudima koji Ratka Mladića i druge osuđene ratne zločince pokušavaju predstaviti kao nacionalne heroje.
Prema njegovim riječima, pripadnost jednom narodu ne može služiti kao zaštita od osude za zločine počinjene u njegovo ime.
„To je Srbima rađeno, ne jedanput kroz historiju. A onda su oni počeli to da rade i obrukali ovu naciju za sva vremena“, poručio je.
Protić je Mladića nazvao čovjekom bez morala i odbacio svaki pokušaj da se njegovi postupci povežu s tradicionalnim vrijednostima, vjerom ili čašću srpskog naroda.
„To ne rade Srbi. To je radio čovjek i ljudi koji su samo slučajno pripadnici moga naroda, a inače su izrodi, otpad, nemoralni krvoločni otpad, koji zaslužuje svaku osudu ovoga naroda ako smo Srbi“, rekao je Protić.
ZLOČIN NE PONIŠTAVA DRUGE ŽRTVE
Najkontroverzniji dio njegove izjave odnosi se na tvrdnju da su Srebrenicom „zbrisane“ srpske žrtve iz Drugog svjetskog rata, uključujući ubijene u Jasenovcu.
Takvu formulaciju ne treba shvatiti doslovno.
Genocid u Srebrenici ne može poništiti, umanjiti niti izbrisati zločine počinjene nad Srbima, Jevrejima, Romima i antifašistima u sistemu logora Jasenovac. Jedna nevina žrtva ne poništava drugu, niti zločin jednog režima može opravdati zločin počinjen pola stoljeća kasnije.
Suština Protićeve poruke bila je drugačija: narod koji zahtijeva poštovanje vlastitih žrtava mora imati moralnu snagu da prizna i osudi zločine počinjene u njegovo ime.
Prema njegovom mišljenju, veličanje osuđenih ratnih zločinaca oduzima vjerodostojnost onima koji od drugih naroda traže suočavanje s vlastitim zločinima.
NAJTEŽE JE PRIZNATI ZLOČIN POČINJEN „U NAŠE IME“
Protićeva izjava ostala je zapažena upravo zato što nije tražio opravdanja, protuteže niti način da odgovornost prebaci na druge.
Nije govorio da su svi Srbi krivi. Naprotiv, odgovornost je usmjerio prema konkretnim počiniocima, komandantima i ljudima koji ih slave.
Zločini nisu nasljedni, a narodi ne mogu biti kolektivno proglašeni zločinačkim. Ali društvo postaje odgovorno za odnos prema prošlosti onda kada osuđene zločince pretvara u heroje, njihove žrtve ponižava, a sudski utvrđene činjenice pokušava sakriti ili relativizirati.
Srebrenica neće nestati prebrojavanjem žrtava, promjenom naziva ili ponavljanjem priče da su „i drugi činili zločine“.
Pravo suočavanje počinje tek onda kada se bez izgovora kaže: zločin je počinjen, žrtve su ubijene, odgovorni su osuđeni i njihova djela ne mogu biti predmet nacionalnog ponosa.
Upravo je to bila najvažnija poruka Milana St. Protića.
Izvor: Balkan Info, Novi list..
