Opet se u bh. politici više priča o diplomama nego o platama, cijenama i životu običnog čovjeka.
Ovih dana u centru pažnje našao se Dragan Čović nakon što je delegat Zlatko Miletić na sjednici Doma naroda iznio teške optužbe da je navodno falsifikovao diplomu i magistarski rad. Rasprava je brzo prerasla u još jedan politički obračun pred očima javnosti.
Čović je na optužbe odgovorio da su u pitanju besmislice i da se sve vrlo lako može provjeriti u službenim evidencijama. Kaže da je osnovnu školu upisao 1963. godine, srednju 1971, a Strojarski fakultet u Mostaru 1975. godine, gdje je diplomirao četiri godine kasnije.
Prema njegovim riječima, nakon toga završio je poslijediplomski studij, stekao zvanje magistra i dodatno se školovao iz oblasti menadžmenta na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. Tvrdi da za sve postoje dokumenti, položeni ispiti, evidencije i magistarski rad koji se mogu provjeriti na Sveučilištu u Mostaru.
I dok političari jedni drugima prebrojavaju diplome, narod se pita nešto sasvim drugo: ako postoje sumnje, zašto se sve ne provjeri jednom zauvijek? Ako je sve čisto, neka se stavi tačka na priču. Ako nije, neka odgovara onaj ko je prekršio zakon.
Građanima je odavno dosta političkih prepucavanja koja traju danima, a rijetko donesu konkretne odgovore. Svaka nova optužba izazove veliku buku, mediji danima prenose izjave, a na kraju javnost često ostane bez jasnog epiloga.
Zato mnogi danas ne pitaju ko je kome šta rekao na sjednici, već ko govori istinu. Jer povjerenje u političare ne vraćaju saopštenja i međusobne optužbe, nego činjenice koje se mogu dokazati.
A dok se političari prepiru oko diploma iz prošlog vijeka, građani i dalje čekaju odgovore na pitanja koja direktno utiču na njihov život danas.
