Kako piše dr. Milan Blagojević za RTV BN, uoči posebne sjednice Narodne skupštine RS ponovo se otvara pitanje koje se u javnosti često predstavlja jednostavnije nego što zaista jeste: ko ima konačnu riječ kada član Predsjedništva BiH pokrene pitanje vitalnog interesa i kada ga entitetski parlament podrži.
Na prvu, mnogima se čini da je priča završena onog trenutka kada Narodna skupština RS dvotrećinskom većinom potvrdi veto člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda. Ali pravno gledano, stvar nije baš tako jednostavna.
USTAV NIJE PREDIZBORNI TRANSPARENT
U političkim nastupima često se čuje poruka da će entitetska skupština “staviti tačku” na odluku Predsjedništva BiH. To dobro zvuči pred kamerama, dobro prolazi kod birača i lako se pretvara u veliku nacionalnu priču. Ali Ustav BiH nije transparent koji se podigne kad zatreba aplauz.
Ako nastane ustavni spor između BiH i entiteta, onda se otvara prostor da o tome odlučuje Ustavni sud BiH. Prema javno dostupnom ustavnom okviru, Ustavni sud BiH ima nadležnost u sporovima koji se javljaju po Ustavu između BiH i jednog ili oba entiteta, kao i između institucija BiH.
Drugim riječima, Narodna skupština RS može imati važnu ulogu u postupku, ali to ne znači automatski da je njena riječ posljednja u svakom mogućem scenariju.
POLITIKA JEDNO PRIČA, PRAVO DRUGO
Ovdje se vidi stara bosanska boljka: narodu se često servira ono što politički zvuči moćno, a prešuti se ono što pravno može biti presudno. Tako se stvara dojam da je dovoljno sazvati sjednicu, podići ruke i proglasiti pobjedu.
Ali ako ovlašteni akteri pokrenu postupak pred Ustavnim sudom BiH, onda se priča seli iz skupštinske sale u sudnicu. A tamo ne bi trebalo da odlučuje galama, nego Ustav.
Naravno, to ne znači da će svaka odluka automatski pasti. Ne znači ni da je svaka politička reakcija besmislena. Ali znači da javnost treba znati cijelu sliku, a ne samo dio koji odgovara jednoj strani.
DEJTONSKA PRAVILA SE NE MOGU ČITATI SAMO KAD ODGOVARAJU
U tekstu se posebno podsjeća da su ovakva pravila dio dejtonskog ustavnog okvira. To je važna poruka za sve koji se danas čude nadležnostima državnih institucija. Dejton se ne može prizivati samo kada štiti ono što nam odgovara, a odbacivati kada otvara prostor za odluke koje nam se ne sviđaju.
Narod ima pravo znati šta je politička predstava, a šta ustavna procedura. Ima pravo znati da posebna sjednica može biti politički važna, ali da pravni epilog ne mora nužno završiti u entitetskom parlamentu.
Zato je najpoštenije reći jasno: u ovakvim slučajevima nije dovoljno samo vikati “mi odlučujemo”. Pitanje je ko po Ustavu ima posljednju riječ ako se spor pokrene. A tu priča postaje mnogo ozbiljnija od političkih parola.
Izvor: RTV BN, tekst dr. Milana Blagojevića; Ustav BiH i javno dostupna pojašnjenja nadležnosti Ustavnog suda BiH.
