SVADBA JE VESELJE, A NE MJESTO ZA RATNE SIMBOLE: Zar smo zaista toliko zalutali?
Nakon fotografija svadbene kolone iz Prijedora možda je još poraznije čitati komentare ljudi koji u svemu tome ne vide ništa sporno.
Odmah da razjasnimo: **nije problem srpska svadba. Nisu problem zastave Srbije ili Republike Srpske. Nije problem ni to što neko voli svoj narod, vjeru i tradiciju.**
Problem nastaje kada se svadba, praznik ili drugo slavlje pretvara u mjesto za pokazivanje ratno opterećene ikonografije i simbola za koje se zna da kod komšija mogu buditi strah i sjećanja na stradanje.
Crni barjak, lobanja i ukrštene kosti uz parolu koja u toj kombinaciji nosi snažne asocijacije na četničku ikonografiju teško da imaju bilo kakve veze s ljubavlju dvoje mladih ljudi.
ŠTA JE OVDJE NORMALNO?
Normalno je veseliti se.
Normalno je biti Srbin, Bošnjak ili Hrvat i biti ponosan na svoje porijeklo.
Normalno je nositi svoju zastavu, pjevati svoje pjesme i njegovati svoju tradiciju.
Nije normalno misliti da svoj identitet moraš dokazivati simbolima koji veličaju ratne ideologije, provociraju druge ili ih podsjećaju na vrijeme u kojem su njihove porodice stradavale.
A posebno nije normalno opravdavati sve samo zato što to rade „naši“.
Komentari tipa „šta vam smeta“, „to je njihova tradicija“ ili „neka slave kako hoće“ promašuju suštinu.
Promijenite samo narod i simboliku.
Da kroz mjesto u kojem su stradale srpske porodice prođe kolona s obilježjima koja te porodice povezuju sa svojim progonima, da li biste i tada napisali: **„Neka ljudi slave“?**
Ako je odgovor ne, onda nije problem u principu nego u tome ko nosi zastavu.
NE MORAMO JEDNI DRUGE VOLJETI, ALI MORAMO NAUČITI ŽIVJETI ZAJEDNO
Prijedor je posebno pogrešno mjesto za takve igre simbolima. Previše porodica u tom gradu još živi s posljedicama rata da bismo se pravili da historijski kontekst ne postoji.
I zato vrijedi reći nešto što bi nakon svega što je Balkan prošao već trebalo biti potpuno normalno:
Voli svoje. Poštuj tuđe. Slavi svoju svadbu. Pjevaj svoje pjesme. Nosi svoju zastavu.
Ali nemoj svoju ljubav prema vlastitom narodu dokazivati tako što ćeš drugome gurati prst u ranu.
I nemoj opravdavati nešto samo zato što dolazi s tvoje strane.
Ako smo došli do toga da nam je teško razlikovati **nacionalni ponos od provokacije, svadbu od demonstracije ratne simbolike i ljubav prema svom od ponižavanja tuđeg**, onda problem više nije jedan barjak.
Problem je što smo kao društvo ozbiljno zalutali.
