ZOVKO: „SAMO HRVATI ŽELE EVROPSKE INTEGRACIJE“ – REČENICA KOJA VIŠE DIJELI NEGO ŠTO OBJAŠNJAVA
Izjava europarlamentarke Željane Zovko da su Hrvati jedini narod u Bosni i Hercegovini koji želi evropske integracije nova je teška generalizacija u političkoj raspravi koja je odavno prestala biti razgovor o rješenjima.
Zovko je reagovala nakon što je Hrvatski sabor usvojio Rezoluciju o osnaživanju političkog položaja Hrvata u Bosni i Hercegovini. Dokument, između ostalog, podržava izborne modele kojima bi Hrvati birali svoje predstavnike, uključujući prijedlog posebne izborne jedinice za izbor hrvatskog člana Predsjedništva BiH.
Rezolucija, međutim, ne poziva izričito na formiranje trećeg entiteta, iako dio političara u Sarajevu smatra da ovakav model može otvoriti put dodatnim etničkim podjelama.
## OD RASPRAVE O IZBORNOM ZAKONU DO OPTUŽBI CIJELIH NARODA
Povod za Zovkinu reakciju bila je izjava ministra vanjskih poslova BiH Elmedina Konakovića da Hrvati u institucijama imaju više prava i pozicija nego što im prema zakonima pripada, i to, kako tvrdi, na štetu Bošnjaka.
Konaković je najavio da će svoje tvrdnje pokušati potkrijepiti podacima o pozicijama u Vijeću ministara, državnim agencijama, Ustavnom sudu i drugim institucijama. Također je rekao da je razgovor o načinu izbora hrvatskog člana Predsjedništva legitiman, ali da se položaj sva tri konstitutivna naroda mora sagledati u cjelini.
Na to je Zovko odgovorila optužbom da Konaković podiže tenzije i udaljava pažnju od evropskog puta i novca koji BiH može izgubiti zbog neprovedenih reformi. Zatim je otišla korak dalje i poručila da političari koji se protive ovakvim zahtjevima pokazuju da ne žele Evropsku uniju te da evropske integracije navodno žele samo Hrvati.
To jednostavno nije ozbiljna politička argumentacija. Ne može se protivljenje jednoj rezoluciji, jednom izbornom modelu ili politici Zagreba automatski proglasiti protivljenjem Evropskoj uniji.
EVROPSKI PUT NIJE VLASNIŠTVO JEDNOG NARODA
Evropske integracije nisu hrvatski, bošnjački ili srpski projekat. To bi morao biti državni projekat u kojem se vlasti procjenjuju prema usvojenim zakonima, funkcionisanju institucija i provođenju reformi, a ne prema nacionalnosti političara koji tvrdi da najviše voli Evropu.
Tačno je da BiH može izgubiti značajan evropski novac ukoliko ne provede dogovorene reforme. Evropski plan za Zapadni Balkan vrijedan je šest milijardi eura, a isplate su uslovljene konkretnim rezultatima. Međutim, taj problem ne može biti korišten kao dimna zavjesa iza koje će se svako neslaganje s HDZ-ovim prijedlozima predstavljati kao napad na Evropu.
Isto tako, Konakovićeva tvrdnja da jedan narod ima više prava nego što mu pripada zahtijeva mnogo ozbiljnije objašnjenje od nekoliko političkih rečenica. Ustavna prava se ne određuju samo prebrojavanjem funkcija. Potrebno je pokazati ko kontroliše koje institucije, kako se funkcije dijele i da li postoje sistemske diskriminacije prema bilo kojem narodu ili građaninu.
REZOLUCIJA NEĆE RIJEŠITI ONO ŠTO DOMAĆI LIDERI NE ŽELE RIJEŠITI
Hrvatska ima pravo pokazivati interes za položaj Hrvata u BiH, ali nema pravo određivati unutrašnje uređenje susjedne države bez dogovora institucija i građana Bosne i Hercegovine.
S druge strane, političari iz Sarajeva ne mogu svaku raspravu o hrvatskom nezadovoljstvu odbaciti kao neprijateljski projekat. Problem izbora članova Predsjedništva i povjerenja među narodima stvaran je i neće nestati zato što neko odbija razgovarati o njemu.
Kratko rečeno, Zovkina izjava da samo Hrvati žele evropske integracije nije dokaz političke snage nego primjer retorike koja cijele narode dijeli na navodne Evropljane i protivnike Evrope. Konaković i Zovko mogu se sporiti o funkcijama, izbornim jedinicama i nadležnostima, ali nijedno od njih nema pravo govoriti u ime političkih želja cijelog naroda.
Izvori: Hrvatski sabor, HRT, Evropska komisija, Tportal
